WEB ŠPICA EX TV LICA – MIJO STOJKANOVIĆ

Da je ovo kojim slučajem televizijska emisija i da je kojim slučajem on voditelj u studiju, svog gosta Miju Stojkanovića bi najavio rečima: “Molim vas, pažljivo slušajte ovog čoveka. On će govoriti iskreno, bez fraza, bez opštih mesta, bez skrivenih namera”.

Rođen je u Bajinoj Bašti 1958. godine. Završio Fakultet političkih nauka u Beogradu, smer međunarodne politike. U Radio Valjevu se zaposlio u junu 1986. godine.  Bio je to njegov prvi posao. Prošao je put od pripravnika do direktora i glavnog urednika. Po okončanju decenijske zapažene radijske karijere, radio je na Televiziji Marš gde je imao svoju autorsku emisiju “Putokaz”. Bio je pokretač i urednik nedeljnih novina “Valjevska iskra”, koje su izlazile tokom 2011. i 2012. godine. Iako su se te novine ugasile, njegova ideja o Valjevskoj iskri nastavila je da tinja, samo u obliku internet portala pod istim imenom valjevskaiskra.rs koji je zaživeo polovinom 2016. godine. Oženjen je suprugom Ružicom i ima dva sina.

Sa suprugom Ružicom

– Da li Vam nedostaje novinarstvo na radiju i televiziji i koliko se ono razlikuje od vašeg trenutnog pisanja za portal www.valjevskaiskra.rs?

Nedostaje mi posao na radiju. Na televiziji ne. Ruku na srce, tako sam malo radio na TV da se ne smtram TV licem. Radio sam voleo oduvek i pre nego što sam se zaposlio u Radio Valjevu. Volim pisanu reč. Mislim da mi to ide od ruke.

– Novinarsku karijeru izgradili ste na radiju, posle toga radili ste i na televiziji. Kakve vas emocije vezuju za periode rada na Radio Valjevu i Televiziji Marš i kako biste ih opisali?

Bio sam istinski srećan radom na Radio Valjevu. To je bila dobra radio stanica koja se mogla još razvijati. Presečeni smo, već namerom o privatizaciji. Na Televiziji Marš su bili toliko ljubazni prema meni da ću tu godinu dana uvek pamtiti po lepom.

Intervju sa našom poetesom Desankom Maksimović

– Da li ste imali utisak da ste poznata ličnost i kakav je osećaj kada znate da vaš rad može uticati na ljude i kreiranje javnog mnjenja.

Imao sam utisak da sam poznat. Često bi se ljudi iznenadili čuvši moje ime. Uvek je to izneđujuće spajanje lica sa glasom koji ste slušali. Moram da kažem da mi je godilo to što su me ljudi prepoznavali. Bilo ih je puno koji su poštovali moj rad.

– Nezaboravan intervju imali ste sa…?

Ja sam uradio na stotine razgovora-intervjua. Mislim da je razgovor sa Momom Kaporom za vreme bombardovanja bio veoma dobar. Sa Dr Neletom Karajlićem, takođe, sa Goranom Bregovićem veoma lep intervju. Pamtim i jedan razgovor sa Mišom Prodanovićem o valjevskoj kulturi. Sa Stankom Ješićem, kao predsednikom SPS-a u Valjevu moglo se oštro razgovarati.

Književno veče sa piscem Dragoslavom Mihailovićem i književnim kritičarom Ljubišom Jeremićem 1987. godine

– Najteži sagovornik…?

Dragomir Vitorović Vitorovac je jedno vreme bio funkcioner Narodne seljačke stranke. Došao je kod mene u emisijiju sa čvrstom namerom šta hoće da kaže. Nije ni slušao pitanja.

– Izveštavali ste sa mnogih događaja, koji od njih ćete zauvek pamtiti i prepričavati?

Prenosio sam otkrivanje spomenika vojvodi Živojninu Mišiću u Mionici za Radio Beograd, zajedno sa izuzetnim, sada pokojnim kolegom Kostom Krainčanićem. Bio je to moj prvi veliki posao. Sve se poklopilo da taj prenos bude dobro urađen. I bio je dobar.

– Podelite sa nama jednu anegdotu sa snimanja emisije, priloga, sa izveštavanja sa terena…

Ja sam se bavio ozbiljnim stvarima, tu nije bilo mesta za anegdote.

Iz perioda rada na Televiziji Marš

– Lapsus koji pamtite, ili lapsus koji se dugo prepričavao?

Nisam imao ni lapsuse za pamćenje.

– Kakva je preva Vašem mišljenju sadašnja medijska slika u Valjevu?

Mediji su u Valjevu najbolji bili samim krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga veka. Tada je “Napred” bio odličan sa Brankom, Olgom, Belim. Radio izuzetan, dopisnici beogradskih listova, takođe. Bilo je puno mladih koji su se trudili i koji su imali ambicije. Danas su to standardi, ne posebno visoki.

Iz studentskih dana

– Ima li Valjevo prave novinare, pezentere i voditelje?

Malo ih je takvih. Ja sam iznenađen, čitajući vašu anketu, da je u Valjevu bilo toliko novinara i da ih i danas ima toliko. Naravno da su pravi novinari Dragan Todorović, Milan Milinović, neki od beogradskih dopisnika. Odličan prezenter vesti je Aleksandar Maksimović sa Televizije Marš. Zanimljiva je i osobena Maja Đurić sa VTV-a.  Mladi Dejan Davidović sa VTV-a je prateći poljoprivredu veoma temeljan.

– U čemu je tajna dobrog novinara, prezentera i voditelja?

U mnogo čemu:  treba da budete talentovani za nešto, da se obrazujete, da puno čitate, da volite taj poziv, da imate sreće. Recimo da Valjevo postane kulturni centar u Srbiji, kada vi počnete da se bavite novinarskim poslom. I svi najbolji živi pisci dođu ovde i govore o važnim, do tada zabranjenim temama. Ili svi političari hoće iz Valjeva da upute poruke za Srbiju. Ako se ne plašite svega toga, nešto ćete i vi kao novinar uraditi što će biti primećeno.

Sa prof. Dragoslavom Bokanom na duhovnoj tribini manastira Ćelije

– Šta mislite o tezi da dobar novinar na prvom mestu mora biti dobar čovek?

Mislim da je to tako. To je još poodavno u Valjevu rekao veliki novinar Jug Grizelj. Samo mi ne držimo do dobrih ljudi u životu, pa što bi onda novinarstvo bilo iznimka.

– Da li ste nekada ispaštali zbog novinarskog poziva?

Ispaštam sada. Sada plaćam cenu ranije samostalnosti. Lako sam stvarao protivnike, a teško saveznike.

– Televizija po Vašoj meri je…? 

Više se vežem za autore. Nekada sam redovno gledao Olju Bećković, Milomir Marić je veoma zanimljiv, RTS ima OKO magazin, Jugoslav Ćosić je od početka bio ozbiljna pojava itd.

Na Belom dvoru sa Karađorđevićima

– Da trenutno radite na televiziji, koju globalno poznatu ličnost biste intervjuisali i koje najvažnije pitanje biste joj postavili?

Bob Dilan je kazao da nije pesnik i muzičar, voleo bi da predaje književnost ili istoriju u srednjoj školi. Pitao bih ga zašto bi to voleo?

– Da možete da birate kojim biste se poslom bavili?

Voleo bih da budem propovednik.

Zlatibor, krajem 2011. godine – razgovor sa sveštenikom Sašom Đurđevićem

 

– Čime se bavite u slobodno vreme ?

U mladosti sam igrao fudbal do iznemoglosti, pecao ribu na Drini, udvarao se devojkama, čitao do zapaljenja očnog živca. Danas samo čitam.

– Malo ko zna da ste…?

Da sam, recimo, bio dobar u fudbalu, da odlično kosim livade, ručno ne mašinski.

 

 

 

M.P.M.

 

 

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.