Besmrtni heroj Mihailo Madžarević kao ohrabrenje i uzor, ali i opomena!

Pred istekom važne godine u kojoj se obeležava veliki jubilej teške, ali slavne stogodišnjice pobede u Velikom ratu, u Centru za kulturu Valjevo priređen je svojevrsni istorijski čas posvećen liku, herojstvu i sudbini majora Miahila Madžarevića, najhrabrijeg Valjevca u Prvom svetskom ratu i jednog od najvećih junaka celokupne srpske istorije.

Istorijski čas “Ko je nama Mihailo Madžarević?” u Centru za kulturu Valjevo (Marinko Lugonja, Dragoslav Bokan i sveštenik Dalibor Čkojić)

O srpskom majoru Mihailu Madžareviću govorio je Dragoslav Bokan, režiser, publicista i filozof koji ga je opisao kao istinskog superheroja.

“Taj superheroj Velikog rata danas pred nama vaskrsava makar za trenutak i poklanja se onako skromno u svom šinjelu surih pukova, tragajući za svojim saborcima, tragajući za onima među nama koji i dalje svojim srcem osećaju ono što su osećali pobednici na Ceru, Suvoboru, Kajmakčalanu. Najbolji među našim prethodnicima, Mihailo Madžarević je ratovao za nas, sada i ovde, sutra i zauvek, on je ratovao da bude uzorni junak svim budućim srpskim generacijama. On je bio jedan od onih koji nikada neće i ne mogu umreti i koga ne može pobediti čak ni zaborav”, istakao je Bokan.

Valjevo, ali i čitava Srbije i sve naše potomstvo, kako je naglasio Bokan, zauvek mora da pamti primere onih ljudi koji su se rodili mali i nerpimetni, uz koje nije bila nikakva sila i niko nije stajao iza njih osim Gospoda i njihove hrabrosti.

Mihailo Madžarević na centralnoj poziciji ove grandiozne fotografije, uz Karađorđevu zvezdu koja je tri puta krasila njegove grudi. U pozadini su i Sveti ratnici sa manastira Mileševe koji prave jednu projekciju duha, ukazujući na plemenitost borbe vojnika i strašne golgote koju su proživeli u Velikom ratu (dizajn fotografije: Udruženje ua negovanje tradicije i kulture valjevskog kraja)

Ovaj istorijski čas posvećen je ustvari svim našim herojima koji su otelotvoreni u vrlinama Mihaila Madžarevića. Odatle i naziv tribine “Ko je nama Mihailo Madžarević?”

“On je apsolutna personifikacije Srbije, veliki heroj, koji nakon Prvog svetskog rata biva odbačen od države za koju se borio i za koju je bio spreman da žrtvuje svoj život. On kao jedan od najodlikovanijih srpskih ratnika, podoficir i oficir, koji je od podnarednika postao major, koji je u 27. godini izašao iz Prvog svetskog rata, ne samo da biva izbačen iz vojske i nepravedno penzionan, već je bio je primoran da radi kao fizički radnik i da nosi džakove u šećerani u Beogradu, na Čukarici, da bi prehranio petočlanu porodicu. Nama je Mihailo Madžarević ohrabrenje i uzor, ali i opomena da veliki podvig i pobeda može da se pretvori u poraz”, pojašnjava Dragoslav Bokan, režiser i publicista, čovek koji je dao ime Republici Srpskoj.

Stari “Solunac” Živojin Lazić, mitraljezac valjevskog V puka “Kralja Milana”

Marinko Lugonja, predsednik Udruženja za negovanje tradicije i kulture valjevskog kraja, koje je uz Eparhiju valjevsku jedan od organizatora tribine, istakao je da je ovaj istorijski čas prilika da se ne osramotimo pred našim precima, da na dostojanstven način učinimo pomen njihovom neprolaznom delu, vrlinama i hrabrosti i da se i mi makar namerom uz njih ubrojimo u dostojne pred potomstvom.

“Slavna ratna epopeja, koja je proslavila naš rod, a Srbiju podigla na najviši pijedastal slave, kao da je izbledela u sunovratu kasnijih političkih previranja. Osluškujući medije, mogao bi se steći površni utisak da danas u našem narodu preovlađuje svest – nekad svojstvena njihovim neprijateljima – da su slavne pobedničke bitke nevažne, a žrtve ovih heroja besmislene, nepotrebne i prevelike. Može se sresti u javnosti slučaj da pojedinci u podsećanju na slavni rat sažaljevaju posleratnu tešku sudbina heroja, kao da oni već nisu bili spremni na smrt, i da su naši gorostasi naivno pošli za sumanutom idejom odbrane svojih njive, života i slobode. Naši preci su svetionik čovečanstvu. Svojim okrvavljenim opancima doneli su mu mir, a nama u nasleđe dali život i slobodu kao večiti zavet. Dati svoj život časno za potomke najuzvišeniji je čin ovog postojanja”, naglasio je Lugonja.

Glumac Aleksandar Lazić i guslari Guslarskog udruženja “Mihailo Madžarević”

Besmrtni heroj Major Mihailo Madžarević, koji je odrastao i školovao se u Valjevu, nosilac je tri Karađorđeve zvezde sa mačevima, Srebrne i Zlatne medalje za hrabrost, Ordena belog orla sa mačevima, Albanske spomenice, francuske Legije časti, engleskog Ratnog krsta. Reč je o oficiru koji je sa 27 godina postao major, koji je pored istorijskih gromada, kao što su Sveti Vladika Nikolaj, vojvoda Živojin Mišić, Vojislav Tankosić, dr Selimir Đorđević, dr Draginja Babić i preko 350 nosilaca Karađorđeve zvezde sa mačevima iz valjevskog kraja, zasigurno najznačajnija ličnost Valjeva. U Drugom svetskom ratu bio je uhapšen i interniran najpre u logor na Banjici u Beogradu, a potom i u Osnabrik u Nemačkoj. Po okončanju II svetskog rata iz Nemačke je 1950. godine prešao u SAD. Tamo je radio naporne i prljave fizičke poslove. Živeo je skromno i povučeno, čeznuo za otadžbinom i porodicom. Preminuo je 30. februara 1965. godine i sahranjen je na groblju koje se nalazi u porti srpskog manastira u Libertvilu.

Solisti Teodora Rafailović i Marko Tomić

Dragoslav Bokan kaže da takvih srpskih heroja poput Mihaila Madžarevića ima mnogo više nego što možemo da zamislimo i da su to sve ratnici sa kojima bi Madžarević sa ponosom stajao u istom stroju.

“Toliko godina posle njegove smrti i njegovog stradanja, pojavljuju se novi mladi ljudi koji znaju da je rodoljublje dužnost, i da nije pobeda najvažnija stvar u našim životima već podvig. Podvig je situacija kada vas ništa ne može pobediti ni poniziti i iz prividnog poraza ustvari postižete veliku unutrašnju pobedu, nacionalnu pobedu i otadžbinsku pobedu”, naglasio je Bokan, nazvavši tribinu u Centru za kulturu i ovaj istorijski čas “susretom prošlosti i sadašnjosti, a u ime budužnosti”.

Kao centralni govornik Dragoslav Bokan istakao je da se nada da je održavanjem ove tribine počelo zidanje budućeg spomenika majoru Mihailu Madžareviću, postavljenje table sa njegovim imenom i prezimenom za neku buduću vojnu gimnaziju, davanje imena njegovog nekoj budućoj ulici kojom će šetati naši potomci, jer ovaj svesrpski otadžbinski heroj to zaslužuje ne samo u Valjevu, već u celoj Srbiji.

Dečji crkveni hor “Hadži Ruvim”

U kulturno-umetničkom performansu, koji je otkrivajući podvige najhrabrijeg vojnika u srpskoj istoriji upotpunio istorijski čas, nastupili su solisti Teodora Rafailović i Marko Tomić, glumac Aleksandar Lazić, Hor “Hadži Ruvim”, pripadnici Vojske Srbije i Guslarsko društvo “Mihailo Madžarević”. Velika sala Centra za kulturu bila je ispunjena do poslednjeg mesta. U organizaciji ove posećene tribine učestvovale su Eparhija valjevska, Kancelarija za veronauku Eparhije valjevske, Udruženje za negovanje tradicije i kulture valjevskog kraja, Grad Vajevo, Centar za kulturu Valjevo, KUD “Abrašević”, Dečji crkveni hor “Hadži Ruvi”, valjevske osnovne i srednje škole i Vojska Srbije, odnosno Garnizon Valjevo kao “naslednik” Petog puka, čiji je major bio Mihailo Madžarević.

M.P.M.

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.