Mejina česma – staro mesto za neka nova okupljanja

Gledam u Mejinu česmu sa suprotne obale Gradca, mašem Marku Tomiću, koji me već čeka peko puta, kraj uređene česme, za dogovoren intervju. Sa pokošenom travom i divnim zelenim kaskadama, koje su došle do izražaja, kamenim podzidama i stenom u pozadini, već mi ceo prostor izdaleka izgleda potpuno drugačije, kao na razglednici. 

Dolazim tamo, travica “vimbldonska”, nema šiblja, divljeg bagrenja, ni korova, drvene klupe za sedenje su tu i kante za otpatke, takođe od drveta, u skladu sa okolinom. Stena kao grandiozni čuvar bdi nad tim divnim ambijentom, a na njoj ispisan grafit i nacrtano veliko srce, koji daju poseban šarm celokupnoj slici i utisku. Pomislih, siguran znak da će Mejina česma, mnogima, ako do sada nije, zapasti za srce. Znam da meni jeste.

Marko je bio glavna pokretačka snaga, i umna i fizička, da se zapušten i nepravedno zapostavljen prostor oko Mejine česme uredi i privede “građanskoj” nameni. Uzeo je trimer u ruke i rabotu započeo sa jednim svojim učenikom i prijateljem iz Majdanpeka koji mu je bio u gostima. Kasnije su mu se pridružili momci iz Gračanske patrole i uz njihovu pomoć celokupan posao završen je daleko pre roka. Marko je inače operski pevač i u Valjevskoj gimnaziji radi kao profesor Muzičke kulture i novonastalog predmeta Umetnost i dizajn. Veliki je ljubitelj i poštovalac prirode, inicijator i učesnik brojnih ekoloških akcija. Voli da hoda bos zbog “konekcije s prirodom”. Meni je poput urbanog Robinsona Krusoa, samo sa lepšom bradom i još lepšim glasom. Tog dana kada smo radili intervju, Marko je na Mejinoj česmi sa koleginicom slavio rođendan. Pozvali su prijatelje, doneli klopu i piće, koje se hladilo, naravno, ispod same česme.

Marko Tomić na Mejinoj česmi

Naš Robinson nam na početku objašnjava da je ideja da se Mejina česma upravo koristi za ovakva i slična okupljanja. Ističe da je to sjajan i neiskorišećen prostor za poetske večeri, muzičke programe, horske nastupe, jogu, meditaciju, pilates, plesna druženja, proslave rođendana…

“Kada smo završili sređivanje, prvo smo organizovali neformalno okupljanje ljubitelja prirode. Ja sam pevao pesme u pratnji profesora gitare Luke Jezdića, učenica Darija Branković i njen drugar Markom Dević izveli su nekoliko kompozicija, Marko Teodorović je govorio stihove Brane Petrovića. Gračanska patrola je takođe imala svoj nastup “na vik”. Imali smo divno druženje, sa preko sat vremena kvalitetnog muzičkog programa. Mnogi koji su tuda proazili su se zaustavljali i aplaudirali. Uživalo se na obe obale reke. Sada smo opet tu, okupili smo povodom duplog rođendana, pozvali smo prijatelje na druženje u prirodi u jedinstvenom ambijentu”, priča nam Marko Tomić.

Sa “neformalnog okupljenja” prijatelja prirode, poezije, pevanja i muzike – Marko Teodrović na vrhu česme govori stihove Brane Petrovića

Okupljanje jesu organizovali “za svoju dušu”, ali njime su hteli da daju primer svojim sugrađanima kako mogu da koriste ovaj divni prostor oko Mejine česme.

“Bilo bi nam neizrecivo drago da vidimo Valjevce da se baš ovde okupljaju i organizuju nešto u privatnoj režiji, slično onome kako to mi radimo. One koji se odluče da Mejinu česmu koriste za tako nešto bih samo zamolio da nakon boravka pokupe za sobom otpatke i ovaj divan prostor ostave onako kako su ga i zatekli. Ništa drugo ne treba da rade. Ljudi treba da koriste prirodu na taj način da ne ostavljaju ništa iza sebe, a mi ćemo se potruditi da pronađemo ljude koji će održavati dalje česmu”, poručuje Marko svojim sugrađanima i ističe da je Mejina česma savršeno mesto za naše starije Valjevce, koji ne mogu puno da pešače uz Gradac. “Ovde im je hlad, imaju gde da sednu i odmaraju pored reke, mogu da se rashlade i uživaju u vazduhu”.

Marko je od prijatelja kao rođendanski poklon dobio “poljski krevet”, da može da spava u prirodi i pod vedrim nebom gde god zaželi

Sređivanje prostora oko Mejine česme teklo je po fazama. Pokošena je trava, uklonjen otpad, prokrčeno divlje bagremlje i šiblje. Marko kaže da je zapravo česma dovedena u stanje da izgleda kao 1929. godine kada je obnavljana.

“Ona je tada izgledala baš ovako, u pozadini je sve raskrečeno do stene koja se uzdiže iznad česme i zapravo je njen sastavni deo. Sa tom stenom česma izgleda velelepnije. Poenta i jeste da se stena vidi i da je ceo potez oko nje sređen. Ima ovde još dosta radova, ali je već kasno da se oni izvedu. Potrudićemo se da tokom zime napišemo projekat, da dobijemo neke građevinske saglasnosti da se urade sigurnosne ograde na platoima česme, da se dozidaju delovi koji su oštećeni i da se možda napravi prilaz vodi”, priča Marko dalje planove za Mejinu česmu.

Pitamo ga šta je sve od otpada pronađeno tokom sređivanja ovog prostora i za divno čudo, kaže da đubreta nije bilo mnogo. Bilo je konzervi piva, kartonske ambalaže od sokova, papirića i prezervativa.

“U šali mi kažu da je ovaj moj potez sređivanja česme bolji od vantelesne oplodnje, jer sad naši sugrađani mogu uveče ovde da donesu ćebiće i prostirke i da rade na povećanju nataliteta”, kroz smeh kaže Marko.

Na kraju razgovora Marko upozorava da će Mejina česma nestati ako se ne bude održavala i da to ne smemo dozvoliti.

“Zidovi su već kenuli da se obrušavaju, zemlja će preći preko tih zidova i u nekom trenutku neće moći da se prepozna da je tu išta bilo. A, građevina je jako lepa, na fenomenalnom mestu i ima potencijal. Ja i momci iz Gračanske patrole, kojima dugujem veliku zahvalnost na pomoći, sredili smo ovaj prostor tako da će ovde samo travica da raste. Želeo bih da kažem nadležnima da ima građana koji koriste i koji bi voleli da koriste Mejinu česmu, i zamolio bih ih da malo pogledaju i na ovu stranu, da 2 dana u mesecu poklone pažnju ovom prostoru i pokose ga, svakako će im biti uzvraćeno zahvalnošću građana”, poručuje Marko Tomić.

Foto: Valjevska posla

Mejina česma, kakvu danas poznajemo, obnovljena je 1929. zaslugom poznatog Valjevca Milana Gođevca, koji je potekao iz čuvene valjevske graditeljske porodice. Dobila je ime po Turčinu Mehmetu begu Plaviću, poznatom po nadimku Meho, za koga se veruje da je izgradio česmu krajem 19. veka

 

 

 

 

Facebook komentari

About Marija Petrović - Marković

Iako po struci diplomirani novinar, novinarstvom se bavi iz ljubavi honorarno, na „hajdučki i uskočki" način iz sfere kulture, gde joj je radna matica. Kao student novinarstva krajem 1999. godine počela da radi u informativnoj redakciji Vujić televizije Valjevo (VTV), čiji je deo novinarskog tima bila 4 godine. Potom bila novinar-urednik u informativnoj redakciji Regionalne Televizije Valjevo (TVA) skoro 2 godine. Tokom 2004. i 2005. godine živela u Londonu i u tom periodu imala novinarsko mentorstvo na Channel 4 News od strane poznate britanske novinarke Darshne Soni. Po povratku iz Londona kratko vreme bila u informativnoj redakciji TV B92. U okviru projekta TV Training bila stipendista Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, a potom i stipendista Fondacije Konrad Adenauer. Njeni tekstovi objavljivani su u nedeljniku „Napred“, „Reviji Kolubara“ i „Tešnjarskom glasonoši“. Od osnivanja portala valjevskapola.info 2016. godine radi kao novinar-urednik ove medijske kuće. Autor je više projekata, među kojima su "Da Valjevo prodiše", "UdahnimO2", Vazduhograf" i drugi, koji se na portalu Valjevska posla podrobno bave problemom aerozagađenja u Valjevu od 2017. godine.