Na javnoj raspravi o aerozagađenju “Krušik” označen kao najveći pojedinačni zagađivač

Na tročasovnoj javnoj raspravi o aerozagađenju koja je održana prvog radnog dana ove sedmice, kompanija “Krušik” označena je kao jedan od većih zagađivača vazduha. To je posle uvodnog dela javne rasprave prvi u svom obraćanju spomenuo Dragan Popović, predsednik GrO Jedinstene Srbije.

“Ovde niko godinama ne pominje “Krušik” kao velikog zagađivača, ili se plaši da to javno kaže. Nije vojska Bogom dana, ni vojna fabrika. U “Krušiku” se troši oduvek ugalj najlošijeg kvaliteta, “mokra” Kolubara. Noću kamioni dovlače taj ugalj i ta kotlarica mnogo zagađuje ovaj grad “, rekao je između ostalog Popović.

I predsednik GrO Demokratske stranke Slobodan Pavlović se dotakao “Krušika” u svom obraćanju. “Ja sam godinama pričao o “Krušiku” kao velikom zagađivaču. “Krušik” ima između 60.000 i 70.000 kvadrata najmanje. Ljudi kažu da ima kotlove iz 1926. i 1928. godine, kao i ložišta na ugalj. Sav proces je zastareo i ogromna je emisija štetnih gasova. Bitno je da se Krušik kao i sve javne institucije priključe na Toplanu, što će dovesti do efikasnije rada i finasijskog poslovanja Toplane.

Zoran Stepanović, direktor JKP Toplana Valjevo

Obrativši se za govornicom, direktor JKP “Toplana Valjevo!” Zoran Stepanović rekao je da stoji da je “Krušik” jedan od najvećih zagađivača.

“Prema nekim informacijama koje imam, koje nisu zvanične, oni troše negde između 30 i 40 tona uglja na dnevnom nivou. Ako je to istina, to bi “Krušik” svrtalo definitivno u najvećeg pojedinačnog zagađivača u ovom trenutku. Mi ćemo gledati da u nekom narednom periodu uradimo sve što je potrebno da se veći objekti, među kojima je i “Krušik”, preveli na sistem daljinskog grejanja”, kazao je Stepanović.

Milenko Jovanović iz Agencije za zaštitu životne sredine

Načelnik Odeljenja za kontrolu kvaliteta vazduha u Agenciji za zaštitu životne sredine Milenko Jovanović nije mogao da da podatke o tome koji energent se koristi u “Krušiku” i koliki je “Krušik” stvarno zagađivač vazduha.

“Treba znati da Agencija za zaštitu životne sredine takođe vodi i takozvani Nacionalni registar izvora zagađivanja, gde su u celoj Srbiji popisani svi najveći zagađivači vode, vazduha i zemljišta. Međutim, “Krušik” kao fabrika iz namenske proizvodnje nije pod ingerencijom ovakvih zakonskih nadležnosti Agencije. Možda se preko Ministarstva odbrane mogu svi ti podaci saznati i uticati da i “Krušik” promeni energent. Naravno da vojska nije izuzeta od kontrole, ali ne od strane Agencije”, naglasio je na javnoj raspravi o aerozagađenju u Valjevu Milenko Jovanović.

M.P.M.

Da Valjevo prodiše - Faza dva

Facebook komentari

About Marija Petrović - Marković

Iako po struci diplomirani novinar, novinarstvom se bavi iz ljubavi honorarno, na „hajdučki i uskočki" način iz sfere kulture, gde joj je radna matica. Kao student novinarstva krajem 1999. godine počela da radi u informativnoj redakciji Vujić televizije Valjevo (VTV), čiji je deo novinarskog tima bila 4 godine. Potom bila novinar-urednik u informativnoj redakciji Regionalne Televizije Valjevo (TVA) skoro 2 godine. Tokom 2004. i 2005. godine živela u Londonu i u tom periodu imala novinarsko mentorstvo na Channel 4 News od strane poznate britanske novinarke Darshne Soni. Po povratku iz Londona kratko vreme bila u informativnoj redakciji TV B92. U okviru projekta TV Training bila stipendista Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, a potom i stipendista Fondacije Konrad Adenauer. Njeni tekstovi objavljivani su u nedeljniku „Napred“, „Reviji Kolubara“ i „Tešnjarskom glasonoši“. Od osnivanja portala valjevskapola.info 2016. godine radi kao novinar-urednik ove medijske kuće. Autor je više projekata, među kojima su "Da Valjevo prodiše", "UdahnimO2", Vazduhograf" i drugi, koji se na portalu Valjevska posla podrobno bave problemom aerozagađenja u Valjevu od 2017. godine.

One comment

  1. Svi mi znamo da Krusik nije vise fabrika koja je zaposljavala preko 10 hiljada radnika te u sadasnjim uslovima od toliko zaposlenih i nije potrebno radnicima kao ni samom Krusiku kao ranije. Grad bi mogao da ponudi zemljiste u industrijskoj zoni za zamenu sadasnje lokacije fabrike i taj prostor pametno i planski iskoristiti a tim dobije ekoloski zdravu sredinu!