Narodni muzej Valjevo

Narodni muzej Valjevo je osnovan 1951. godine od strane Opštine Valjevo. Prva postavka novoosnovanog Muzeja je bila smeštena u Muselimovom konaku, najstarijoj zradi u Valjevu, u čijem podrumu su 1804. godine bili zatvoreni valjevski knezovi Aleksa Nenadovic i Ilija Bircanin, pre nego što su bili poseceni na obali Kolubare.

 Valjevo 

Postavku su cinila odeljenja: starina (70 eksponata), NOB-a (150) i Narodne izgradnje (30). Sama tadasnja struktura Muzeja ukazuje da je primaran cilj pri njegovom osnivanju bila glorifikacija NOR-a i socijalistickog drustva. Vremenom, razvoj muzeja je doprineo da objekat Muselimovog konaka bude premali za potrebe muzejskog prostora, tako da je Muzej dobio na koriscenje jos jednu (danas nepostojecu) zgradu koja se nalazila neposredno uz konak, da bi se 1969. godine preselio u obliznju, za muzejske potrebe adaptiranu, zgradu stare Valjevske gimnazije, podignute 1870. godine.

Valjevo

 Sa prelaskom Muzeja u novi objekat počeo je i njegov ubrzani razvoj praćen kadrovskim jačanjem i stručnom modernizacijom, ali i proširivanjem Muzeja otvaranjem njegovih isturenih odeljenja.

 Ubrzani strucni razvoj Narodnog muzeja u Valjevu je dovo do toga da se tokom 70-tih i 80-tih godina 20. veka ova institucija ubrajala medju najperspektivnije institucije ove vrste u staroj Jugoslaviji, ali tokom poslednje decenije trećeg milenijuma velika kriza do koje je došlo posle raspada Jugoslavije, kao i fakticka nezainteresovanost i nebriga nadležnih za ovu ustanovu od izuzetnog znacaja, dovele su Muzej u veoma tesku situaciju, koja je dodatno otežana posledicama zemljotresa koji je u jesen 1998. godine potresao Valjevski kraj.

 Proces revitalizacije Muzeja otpočeo je 2001, a završio se 2007. godine. U tom periodu objekti muzeja su detaljno rekonstruisani, a obezbedjene su i nove, odgovarajuće, prostorije za muzejske depoe, dokumenacioni centar, konzervatorsku radionicu i kabinete stručnih službi.

 Prvi krupan korak u poslovima namenjenim publici načinjen je 2004. godine sa otvarawes stalne postavke Seča knezova, u podrumu Muselimovog konaka, a krunu procesa revitalizacije institucije predstavljalo je otvaranje nove centralne stalne postavke Treća dimenzija prošlosti – pogled iz budućnosti u maju 2007. Istovremeno, pored aktivnosti zaštite kulturne baštine, opšte kulturološih i vaspitno-obrazovnih zadataka valjevski muzej otvara i četvrti put svoga delovanja – razvoj kulturnog turizma.

 Narodni muzej Valjevo je u dva navrata (2005. i 2008.) dobio plaketu Mihailo Valtrović, koju Muzejsko društvo Srbije dodeljuje najboljoj muzejskoj ustanovi u Srbiji u prethodnoj godini, a nova postavka je od čitalaca i žirija lista napred ocenjena kao kulturni događaj godine. Posebno priznanje je ono koje spontano daju posetioci. Stalne postavke Narodnog muzeja Valjevo su trenutno najposećeniji muzejski prostori na zatvorenom u Srbiji.

Treća dimenzija prošlosti – Pogled iz budućnosti

Stalna postavka Treća dimenzija prošlosti – pogled iz budućnosti se nalazi u centralnom objektu Narodnog muzeja Valjevo. Svečano je otvorena 16. maja 2007. godine.

Muselimov konak

Muselimov konak, podignut u 18. veku, je najstarija sačuvana zgrada u Valjevu i u svoje vreme je bio deo većeg kompleksa administrativnih zgrada u centru varoši. Međutim, osnovni istorijski značaj konaka se ogleda u činjenici da je to jedini materijalni ostatak u Srbiji direktno vezan za seču knezova, kao neposredni povod Srpske revolucije, budući da su u podrumu Konaka početkom 1804. godine, bili zatvoreni valjevski knezovi Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin i odatle su 4. februara izvedeni na gubilište, da bi potom njihove glave bile javno istaknute na krovu ove zgrade. Tih dana je širom Srbije posečeno više desetina najviđenijih ljudi, ali zbog ugleda i uloge koju su u predustaničkim događa¬jima imali, Aleksa i Ilija su postali simboli seče knezova, a Muselimov konak je u tradiciji naroda zapadne Srbije zapamćen kao mesto gde je, posle poslednje noći knezova, počelo da sviće jutro slobode.

Danas se u Konaku nalaze dve stalne muzejske postavke. U podrumu u kome su bili zatočeni Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin posetioci mogu da obiđu izložbu ”Seča knezova”, a u prizemlju ”Valjevska nahija i Valjevci u Prvom i Drugom srpskom ustanku.

Kula Nenadovića

Kula Nenadovića je svakako simbol grada Valjeva. Podignuta je u proleće 1813. godine, pored puta za Šabac, na samoj ivici brda Kličevac. Podigao je Jakov Nenadović uz pomoć sina Jevrema, da bi se tu skladištila municija za potrebe ustanika. Kao graditeljski materijal, korišćen je kamen porušene Vitkovića kule, koja se nekada nalazila kod ušća reke Gradac u Kolubaru. Krajem 1813. godine ustanici su morali da napuste Valjevo, a kulu preuzimaju Turci i pretvaraju je u tamnicu. Pri ponovnom oslobođenju Valjeva 1815. godine ustanici su zatekli Kulu punu izmučenih Srba. Srpski vojvoda Sima Nenadović, revoltiran postupkom Turaka, je naredio da se kula zapali, da bi je knjaz Miloš Obrenović obnovio 1836. godine.

Danas je kula Nenadovića u potpunosti rekonstruisana i zaštićena, sa pripremljenom adekvatnom muzejskom postavkom, koja je za posetioce otvorena od 20. marta 2012. godine.