Nauka kao most prijateljstva između Srbije i SAD-a

Dejvid Vujić, poslednji živi član “Srpskog Apola 7”, grupe američkih naučnika srpskog porekla, koji su radili na programu “Apolo” šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, posetio je Istraživačku stanicu Petnica povodom obeležavanja pedesetogodišnjice realizacije programa “Apolo 11” i prvog sletanja čoveka na Mesec. Iskoristili smo priliku za kratak razgovor sa gospodinom Vujićem i ambasadorom Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji Kajlom Skatom.

Dejvid Vujić, član “Srpskog Apola 7” i Nikola Božić, programski direktor Istraživačke stanice Petnica

– Gospodine Vujiću, održali ste danas zanimljivo predavanje polaznicima letnjih programa Istraživačke stanice Petnica o misiji veličanstvenih sedam u programu “Apolo”. Šta ste svojim predavanjem želeli da poručite mladim ljudima?

Dejvid Vujić: Mladi ljudi treba da rade na svom uspehu i da istrajavaju na tome i uspeh neće izostati. Takođe, treba da znaju da su kapaciteti i ono što imaju ovde u Istraživačkoj stanici, gde se danas nalazimo, podstrek za njihov uspeh i razvoj. To treba da iskoriste na pravi način, jer svuda u svetu postoje mladi ljudi, koji će iskoristiti svoje mogućnosti. Treba da imaju na umu da su sva sedmorica, koji su učestvovali kao Srbi u “Apolo” programu došli iz malih sredina, iz sela bez ičega, a napravili su tako veliki uspeh i učestvovali su u takvom velikom projektu. Doprineli su nečemu tako značajnom kao što je “Apolo” program. Treba da razmišljaju o onome šta je ispred, a ne da se plaše toga što dolaze iz male sredine.

– U projektu Apolo bili ste na odgovornom mestu, odgovarali ste za ishod projekta i za živote tri člana ekspedicije na Mesec. Kako ste se nosili sa prevelikom odgovornošću i šta je vaša, u tom smislu, poruka mladima koji izbegavaju odgovornost?

Dejvid Vujić: Naravno da smo bili svesni rizika. Taj rizik je bio prisutan svakodnevno i u svakom momentu. Mi inženjeri smo dobijali izveštaje u realnom vremenu šta se na modulima dešava i koji rizici mogu da se dese u narednom periodu, ali je to bio ogroman tim koji je imao podeljene odgovornosti gde smo imali znanja i različita iskustva i zajedno smo mogli da se nosimo sa tim rizicima. Najveći strah i rizik jeste gubitak života i mi smo znali da možemo izgubiti ta tri života, ali bez obzira na rizik mi smo se okretali onome što je cilj. Moja bi poruka bila da morate imati cilj i morate ići korak po korak, bez obzira na rizik, da bi se na kraju došlo do uspeha.

Dejvid Vujić prilikom davanja izjave za valjevske medije

– Nama, koji nismo baš upućeni u istraživanja svemira, se čini da te aktivnosti nisu tako izražene kao u Vaše vreme. Šta je Vaše mišljenje o tome?

Dejvid Vujić: Pre pedeset godna mi smo počeli ni od čega, a onda kako smo koju tehnologiju kreirali onda je ona, naravno, prešla i na tržište i proširila se i na tehnologiju koju i Vi koristite danas, kao što je Vaš diktafon ili kamera. Onda se naravno geometrijski širi tehnološki razvoj tako da sve te sisteme, koje smo mi morali da osmislimo da bi rešili određene probleme “Apolo” misije, kasnije su se razvile do toga da danas vozimo električne automobile, automobile bez vozača kojim se automatski upravlja. Danas živimo u eri “big dejta”, velikih količine podataka, obrade tih podataka, mašinskog učenja i svega onog što se na neki način razvilo pre pedeset godina, a što je dodatno ubrzalo razvoj. Između ostalog, svemirska istraživanja danas nisu samo državna i nacionalna, nego su i u privatnom sektoru.

Obeležavanje pedesetogodišnjice realizacije programa “Apolo 11” i prvog sletanja čoveka na Mesec u Istraživačkoj stanici Petnica

Za Nj.E ambasadora Sjedinjenih Američkih država u Srbiji gospodina Kajla Skata bi se slobodno moglo reći da je veliki “fan” Istraživačke stanice Petnica, jer često posećuje ovu visokokotiranu obrazovnu instituciju u radu sa talentima nadomak Valjeva. Pitali smo ga da li grešimo u toj proceni?

Kajl Skat: Ja sam veliki “fan” ne samo Istraživačke stanice Petnica, nego uopšte nauke, jer zanam šta to znači za budućnost i celo čovečanstvo. Podržavamo različite programe u “Petnici” da bi mladi ljudi dobili interesovanje za nauku i za svoju budućnost, i to je samo početak. Mi imamo isto tako nučne kampove u Americi i to je veliki podsticaj za rast našeg znanja, za tehnologiju i bolji život za sve.

– Veiki broj mladih ljudi koji su pratili današnje predavanje gospodina Vujića imaju želju da svoje dalje školovanje i usavršavanje nastave na nekom američkom univerzitetu. Da li ima prostora da se saradnja Srbije sa Vašom zemljom u oblasti obrazovanja podigne na viši nivo?

Kajl Skat: Mi imamo veliko interesovanje studenata u Srbiji da uče u Americi, a najveća prepreka za to su finansije. Ali, mi vidimo da svake godine hiljade studenata odlazi na školovanje u Ameriku, u srednje škole, na univerzitete i postdiplomske. Ta razmena čini naše zemlje još bližim.

Nj.E ambasador Sjedinjenih Američkih država u Srbiji gospodin Kajl Skat u Istraživačkoj stanici Petnica

 – Vi ste “odlazeći” ambasador u našoj zemlji. Da li ćete zaboraviti Srbiju, ili ćete i dalje nastaviti neki vid saradnje?

Kajl Skat: Sigurno neću moći zaboraviti Srbiju, jer je to bilo nezaboravno iskustvo za mene i moju porodicu. To da sam odlazeći ambasador, ja još nisam otišao. Tu sam još nekoliko meseci i radiću do zadnjeg dana na poboljšanju odnosa naše dve zemlje. Ovi susreti povodom projekta “Apolo 11” su važni za podsećanje da su naši odnosi mnogo širi nego što neki misle i na ovakvoj bazi trebamo ići dalje.

Facebook komentari

About MILENA KUZMANOVIĆ

Novinarka sa diplomom Fakulteta Političkih nauka u Beogradu. Karijeru započela u Radio Valjevu gde je prošla put od novinara-pripravnika, urednika do v.d. direktora. Pisala i za valjevski nedeljnik "Napred". Od 2011. godine dopisnica je redakcije RSE. Trenutno radi kao dopisnik N1. Za portal Valjevskaposla.info piše od 2018. godine.