POSUĐENA KALDRMA: REVNOSNO (NE) DUVANJE

U neka davna vremena, i na brdovitom Balkanu, majke su svoje sinove i kćeri učile da je dobro šetati. Išta posebno: kućno vaspitanje i opšta kultura. Prvo dete nauče da održava ličnu higijenu i ne zagađuje životnu sredinu. Da se pristojno obuče i da je pod tim podrazumevano da je obuća čista. Svi su znali da umeren hod doprinosi dobroj kondiciji, pravilnijem razvoju, boljem radu unutrašnjih organa (mislim stvarno: srce, krvotok, pluća, moždane funkcije, vegetativni sistem, probavni trakt i tako to). I poboljšanju imuniteta, te je manja mogućnost dobijanja virusnih infekcija i sve učestalijeg gripa. Šetnja i boravak u prirodi su i sada dobar izbor. Bez obzira na “stanje vazduha” i povećane nivoe: sumpora, čađi, žute prašine iz Afrike, punoglavce braon krastača dopremljene na krilima El Ninjom i ciklonom iz Đenove i sintetizovani ljuti dim od košpi šljiva i kamionskih guma iz komšijskog dimnjaka. I sve to udišemo. Nemamo pojma da u srcu Šumadije, Kolubare i Mačve, gazimo po semenoj tečnosti kajmana iz Kalifornije poštrapanoj maglom iz Černobila.

Valjevo

Nisam ekspert za kumuluse (a mogu biti baš lepi), tajfune (mislim na vetrove), al’ jedno znam: čišćenje. Bez higijene urbane i šire ruralne celine, koje su u eksploataciji širokih društvenih masa, iko ne može imati čist dom, pa taman da je posvećen kiseoničnom zvonu k’o Majkl Džekson!

Sva ta zbivanja počinju ranom zorom oko sedam sati: radnik ili radnica opremljeni bučnim duvačem za lišće počinju buđenje usnulih stanara na Trgu vojvode Mišića. Sreća, tu nema mnogo toga za oduvati, pa se bistro pomeraju prema Desankinom vencu. Odatle kreću put česme i parkića iza tj. ispred kulturno-obrazovnih ustanova da bi se uskoro našli kraj Kolubare i davno opevanih kestenova. Na tom potezu, liščica ne osta! Vikendom, vrlo revnosno, u osvit Sunca revnosno duvaju i u čuvenom parku kod stare zelene pijace. Naravno, još za smene Meseca, oduvali su sve na šta su naišli baš ispred kuće svih nas ravnopravnih građana. Valjda?! Nema šanse da ćeš u tom čarobnom krugu zrno maka naći. Garant!

Obzirom na skorašnje zaključke molim, ostavite neki rumeno zlatni list. Bar u cilju romantike. Nek’ se, pod velom večernje magle kraj Kolubare devojke isklizaju na vlažan listić, pridrži ih drug da ne padnu, zasmeju se, ubrza im se krvotok, zaiskri sjaj u tek dodirnutim pogledima… I tako je vrhovni Gospodin prilikom prijema kod Onog – koji – se – ne – sme – Imenovati rekao da je niska stopa nataliteta. Tu se i mališani okupljaju. Ima li lepše uspomene iz detinjstva nego li skupljanje kestenja u osunčana prohladna jesenja jutra? Sada zlonamernici vrebaju po četovima, a sajber mame puštaju dečicu da se zabavljaju u virtuelnim zadrugama. To je alternativa???

Valjevo

Čemu toliko revnosno duvanje? Razuman čovek bi pomislio da sav taj organski otpad skupljaju radi ko zna kakvih namena: melju ga, pa domaćicama prodaju k’o humus za cveće uvezen iz Italije (a ovdašnje kišne gliste se grče od gladi). Zbog tol’kog revnosnog duvanja lepo moraš da posumnjaš da to radi neka privatna firma opremom državnog preduzeća, jer sve nešto, k’o da im neprijatno, duvaju uvek u istom krugu. Uplašiš se da im je nalog za revnosno duvanje isključivo u cirklu dvojke, lično potpisala kakva suđaja odbegla iz Tarantinovog “Od sumraka do svitaja”.

Valjevo

Radi podsticanja uspomena na bezbrižno davno prošlo vreme, pre nego li pođem iz kuće – očistim obuću. Kad imam viška vremena, prošetam. Ne pređem mnogo. Odem na zidarsko pred prodavnicom u kraju. Jest’ ono da mi i na te kratke relacije zaškripi prašina među prstima gde je dospela kroz rupice za pertle, al’ bar stanem s ortacima iz kraja i opušteno se izjadamo. Ako nekom i zaiskri suza u oku, vidimo samo mi, ako radi ulična svetiljka. Iako smo na javnoj površini, iko nas ne uznemirava. Vide siluete u žbunju. Obilaze u širokom luku. Po ivici trotoara i slivnika izraslo ono kiselo drveće i razni korov. Bar ispušta kiseonik pri fotosintezi, a boravak na svežem vazduhu je dobar za imunitet. Možda je bolje jer revnosno ne duvaju i u mom kraju. Mada, uočljivo je da uopšte ne čiste već kod stare crkve, pa u visinskim delovima Knezove ili Tešnjara, na Poparama, duž lokalnih i regionalnih saobraćajnica.

Valjevo

Ne treba žaliti za prošlim. Samo realno sagledavati. Možda uporediti. Ali, do pre neku godinu su redovno pražnjeni kontejneri i na seoskim raskrsnicama u Popučkama, Divcima. Sad ljudi kradu kante po dvorištima. Šta li će se tek prikazati iza revnosnosnih duvanja?

 

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.