Znam da nije Valjevo u pitanju, ali mi krv vri u venama. Pogledah snimak brutalnog nasilja nad učenicom Tehničke škole u Aranđelovcu i već sat vremena ne mogu da se smirim. Otac sam dve devojčice i ne znam koje opravdanje i izgovor za ovaj zločin bi moglo da me smiri ili urazumi… ali, opet razmišljam kako i na koji način bih reagovao kada bih saznao da su moja deca bila ta koja su udarala, kojom kaznom bih ih kaznio, jer bi mi se gledajući i sa te roditeljske pozicije svaka kazna za ovako nešto činila premala.
Za one koje ne znaju o čemu se radi, uznemirujući video vršnjačkog nasilja, koji su snimili učenici aranđelovačke Tehničke škole “Mileta Nikolić” u jednoj učionici, kruži po društvenim mrežama. Snimak se pojavio i na Youtubu, ali je uklonjen zbog nasilnog sadržaja.
Višem javnom tužilaštvu u Kragujevcu dostavljen je izveštaj Policijske stanice u Aranđelovcu, o događaju od 13. oktobra ove godine u Tehničkoj školi “Mileta Nikolić” u Aranđelovcu, kada je u odeljenju prvog razreda došlo do fizičkog nasilja nad učenicom tog odeljenja, maloletnom B.N.(16).
“U skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima Više javno tužilaštvo u Kragujevcu pokrenuće krivični postupak prema maloletnim izvršiocima – S.V, K.V. i D.R, svi 2002. godište, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje, izvršenog na štetu maloletne B.N. i uključiti sve nadležne institucije i stručne službe radi daljeg sprečavanja vršnjačkog nasilja, koje se neće tolerisati”, stoji u saopštenju.
Na snimku se se vidi grupa učenika koja iz sve snage udara devojčicu koja sedi na stolici. U pozadini se čuju smeh i galama. Šamari su se nastavili, a kada je napadnuta devojčica pokušala da se zaštiti rukama, naređeno joj je da “spusti ruke dole”.
„Spusti ruke dole “
Srbijo ne spuštaj ruke dole, zaštitimo svoju decu, ali i vaspitajmo svoje potomke da im nikada ovako nešto ne padne na pamet. Nažalost, ovo je samo jedan od ko zna koliko slučajeva koji su možda i okrutniji, ali je ovaj zabeležen kamerom, pa na njemu kao primeru možemo da posvedočimo generacijskom degenerizmu, koji je evidentno prisutan, sa tendencijom da bude infektivan, ako se ne saseče u korenu.
Pokušajte svojoj deci da objasnite koliko je teško biti žrtva, a koliko je lako biti loš kukolj. Objasnite im gde je granica lepog ponašanja, šta je razlika između biti u društvu i povinovati se društvu, posebno onom lošem. Pojasnite im zašto nije dobro skočiti za/sa svima u bunar i ako pomisle da nekome napakoste ili naude da se prvo postave na mesto te osobe, da razmisle kako bi se oni osećali u njihovoj koži i dobro promisle o psihičkim i fizičkim posledicama koje će njihov postupak izazvati.
„ Deca imaju pravo da rade šta hoće?
Prava deteta ne znače apsolutnu slobodu činjenja. Suština prava deteta je da im se obezbedi život i razvoj u sigurnosti, zdravom okruženju da bi mogli da ostvare sve svoje potencijale i daju doprinos društvu i kao deca i kad odrastu.“
Hoću da se mom detetu, ali i svakom drugom “obezbedi život i razvoj u sigurnosti, zdravom okruženju”. Hoću da moje dete, ali i svako drugo, ima to pravo, a ne pravo da radi šta hoće bez ikakvih posledica. Vratite im dečije emisije kao sto su “Branko kockica”, “Aca poštar”, “Metla bez drške”, “Fazoni i fore”, “Muzički tobogan”…
Vratite deci emisije koje će da ih uče lepom ponašanju i koje će da ih edukuju, a ne da se ugledaju na starlete, rijaliti zvezde i kriminalce…
Prva lekcija iz Drugarstva neka svima bude ova pesmica čika Dragana Lakovića, koji kaže “Svi treba da znaju šta drugarstvo znači, zajedno smo lepši, zajedno smo jači”.
I.M.