Svi koji živimo u Valjevu znamo da se u njemu teško diše tokom grejne sezone. Zvanični podaci govore da godinama unazad udišemo vazduh treće kategorije, a kada je vazduh okarakterisan trećom kategorijom to znači da je prekomerno zagađen i da su zabeležena prekoračenja ne samo granične, već i tolerantne vrednosti za jednu ili više zagađujućih materija.
Pored PM 10 čestica u Valjevu se beleže i višednevna prekoračenja za čađ i natrijum-dioksid u pojedinim delovima grada, čemu pored velikog broja individualnih ložišta doprinose i automobili. Zvanični podaci govore da se oko 18.000 tona štetnih materija iz automobila godišnje emituje u atmosferu našeg grada.
Konkretno rešenje za eventualno smanjenje aerozagađenja za Valjevo još se u ovom momentu jasno ne nazire. Pretpostavlja se da ćemo čistiji vazduh tek početi da dišemo za 5 do 10 godina. Grad se javno zalaže za biomasu kao energent koji treba da pomogne u rešavanje problema aerozagađenja, teži se ka smanjenju cene priključka na gradsku Toplanu, da bi se smanjio broj individualnih kotlarnica kojih, kako se procenjuje, ima 80% u gradu.
U međuvremenu, svet se bori na razne načine da poboljša kvalitet vazduha na mikro i makro planu. Stručnjaci i naučnici idu u korak sa tehnološkim razvitkom i širom sveta se već primenjuju brojni izumi za rešavanje aerozagađenje. Nekoliko takvih rešenja se izdvojilo kao vrlo efikasno, a njihova primena dokaz je da se nije odustalo od borbe za čistiji vazduh.
USISIVAČ ZA SMOG
Holandski Studio Roosegaarde osmislio je prečišćivač vazduha nazvana Smog Free Tower (Kula bez smoga), koji je prvo bio postavljen u Roterdamu, pa u Mumbaju i u Pekingu. Reč je o kuli koja poput usisivača uvlači zagađen vazduh, prečišćava ga i emituje svež i čist vazduh u okruženje. Kula usisava smog kroz vrh, uklanja sitne zagađene čestice i oslobađa prečišćeni vazduh putem ventila raspoređenih na šest strana. Za jedan sat, ovaj svojevrsna struktura može da prečisti čak 30 000 kubnih metara vazduha, ne trošeći pritom više struje od prosečnog bojlera.
Pored toga, od kompresovanih čestica smoga koje kula usisa pravi se moderan nakit. Naime, prašina uklonjena iz 1000 kubnih metara vazduha se kompresuje u kocku i zatvara unutar strukture napravljene od smole. Kocka se zatim koristi kao dekorativni detalj na prstenju ili manžetnama. Od smoga koji se prikupi u toku samo jednog dana može da se napravi 3.500 manžetni, bedževa ili prstenja, prigodno nazvanih Smog Free Cubes (Kocke bez smoga)
ASFALTNI PREMAZ KOJI UPIJA AZOTNE OKSIDE
U Velikoj Britaniji istraživanja su pokazala da je korišćenje vozila na dizel pogon glavni krivac za visok novo jedinjenja azotnih oksida u vazduhu u određenim regijama ove zemlje. Da bi se smanjilo aerozagađenje uzrokovano azotnim oksidima, britanska Vlada zabranila je prodaju konvencionalnih motora sa unutrašnjim sagorevanjem od 2040. godine, a planira se da do 2050. godine na putevima ne bude više nijedno vozilo sa emisijom većom od nulte. Od inovativnih metoda i tehnologija za smanjenje nivoa jedinjenja azotnih oksida, koji se već primenjuju u toj zemlji, najinteresantniji se odnose na posebne premaze na putevima koji za sebe vezuju, odnosno neutrališu emitovane čestice azotnih oksida. Zatim, u pojedninim delovime, već su postavljene barijere od 4 do 6 metara visine duž puteva, obložene materijalom koji služi za upijanje azotnih oksida.
ZELENO SRCE BOGOTE
Jedna od najvećih vertikalnih bašti na svetu je zgrada Santalaia koja se nalazi u Bogoti, u Kolumbiji. Ne samo što ulepšava okolinu, ona utiče na bolji kvalitet vazduha. Sa preko 3.100 kvadratnih metara prekrivenih biljkama, ova zgrada može da proizvede kiseonik za više od 3.100 ljudi svake godine i filtrira 2.000 tona štetnih gasova. Poznata kao “Zeleno srce Bogote”, ova stambena zgrada predstavlja rezultat saradnje biologa i botaničara Ignacija Solane, osnivača kompanije “Paisajismo Urbano”, i firme “Groncol”, takođe specijalizovane za projektovanjue zelenih krovova. U vertikalnoj bašti je zasađeno 115.000 biljaka, koje imaju mnogobrojne pozitivne efekte na ljude i na okolinu.
ECOSIA UMESTO GOOGLE-A
Ukoliko mesto Google-a počnete da koristite internet pretraživač Ecosia, doprinećete očuvanju i unapređenju životne sredine. Search Engine Ecosia, koju je 2009. godine osnovao u Berlinu Christian Kroll, 80% svojih prihoda od oglašavanja donira neprofitnim organizacijama koje se bore za očuvanje i unapređenje životne sredine. Jedina razlika između korišćenja “Gugla” i “Ekozije” je ta što vam “Ekozija” pored rezultata vaše pretrage pokazuje i reklame i na taj način zarađuje novac. Preko 80% zarade odlazi na projekat sađenja drveća. Zahvaljujući mnogobrojnim korisnicima ovog manje poznatog pretraživača, procenjuje se da se na svakih 1,7 sekundi zasadi jedno drvo negde u svetu. Prema podacima veb-sajta ove kompanije iz juna 2017. godine, zahvaljujući ovoj platformi zasađeno je 10 miliona stabala drveća širom planete.
Svakog trenutka možete videti koliko je stabala posađeno do sada i učestvovati u sađenju drveća na: https://www.ecosia.org
JEDNO “DRVO” KOJE MENJA ŠUMU
Jedno od mogućih i relativno jednostavnih rešenja dolazi iz nemačke firme Green City Solutions u kojoj su osmislili “Gradsko drvo”, koje filtrira štetne materije iz vazduha poput omanje šume od oko 275 stabala. Ovde nije reč o neobično običnom drvetu, već o posebnoj vrsti mahovine.
“Gradsko drvo” visoko je 4 metra, široko 3 metra i duboko je 2,19 metara. Prodaju se dve njegove verzije, sa i bez klupe i table, koja je pogodna za informacije ili oglašavanje. Na vrhu “drveta” nalazi se solarni panel koji prikuplja i sprovodi potrebnu električnu energiju, a ugrađen je i specijalan uređaj koji meri vlagu i distribuira vodu kako bi mahovine imale dobre uslove za život. “Drvo” ima zadatak da godišnje filtrira približno 240 tona štetnih materija, poput azotnih oksida i fine prašine iz vazduha.
Do sada je instalirano u Berlinu, Drezdenu, Oslu, Briselu, Hong Kongu. Košta oko 25.000 evra i predstavlja instant rešenje za aerozgađenje.
“ZAROBLJENI CO2” – ISTORIJSKI KORAK
Švajcarska kompanija Climeworks uspela je da napravi pogon koji izdvaja ugljen-dioksid i iskoristi ga na dobar način. Naime, komercijalno postrojenje za izolovanje CO2, koje je prvi takve vrste u svetu instalirala ova švajcarska kompanija, sa 900 tona CO2 godišnje snabdeva kontinuirano staklenike u blizini u kojima se gaje paradajz i krastavac putem podzemnih cevovoda dužine 400 metara.
Ekolozi iz čitavog sveta ovaj pogon opisuju kao istorijski korak koji je napravljen na polju tehnologije negativne emisije, jer ima važnu ulogu u smanjenju aerozagađenja, a sa druge strane doprinosi da se negativna emisija za nas štetnog ugljen-dioksida upotrebi za razvoj biljaka i kultura kojima je CO2 neophodan.
Uređaj funkcioniše tako što se prilikom procesa izdvajanja, ugljen-dioksid hemijski taloži na površini filtera. Kada je filter zasićen sa CO2, on se zatim izoluje na temperaturi od oko 100 °C i onda se taj čist “zarobljeni CO2” može prodavati za potrebe poljoprivrede, industrije hrane i pića, energetskog sektora i automobilske industrije. Kompanija Climeworks ima ambiciozan plan da instaliranjem što većeg broja ovakvih postrojenja izdvoji 1% globalne emisije ugljen-dioksida do 2025 godine.
LUSTER KOJI PREČIŠĆAVA VAZDUH
Dizajner, inženjer i istraživač biohemijske tehnologije Julian Melchiorri osmislio je “Živi luster”, koji pored svoje primarne namene osvetljavanja prostorija utiče i na poboljšanje kvaliteta vazduha. Koncept ovog lustera pod nazivom “Exhale” baziran je na tehnologiji “veštačkog lista”, koja koristi prirodnu snagu fotosinteze i pretvara ugljen-dioksid u kiseonik. Napravljen je od 70 veštačkih listova, koji su ispunjeni algama, daje topli, zeleni sjaj i ono što je najbitnije oslobađa kiseonik. Pored toga što je lep dekor i što obogaćuje kiseonikom unutrašnji prostor, ovaj luster pogodan je i može se koristiti i na otvorenom.
Pre razmišljanja o svim ovim inovacijama i skupim projektima, lokalne sredine mogu bar da se opredele za redukciju broja vozila u saobraćaju, posebno onih na dizel pogon. Takođe, jedno od rešenja je afirmacija upotrebe bicikli kao prevoznog sredstva. Brojni evropski gradovi, pa i neki iz našeg regiona smanjili su aerozagađenje tako što su onemogućili prilaz centru grada privatnim vozilima, osim javnim prevozom koji je elektrizovan, a ima i onih gradova u kojima su upravo bicikli postali javni gradski prevoz.
Projekat “Da Valjevo prodiše!”, koji se sufinansira iz budžeta Grada Valjeva, bavi se temom erozagađenja, ukazivanjem na problematiku zagađenosti vazduha u Valjevu, koje je svake zime na listi Top 3 grada, čiji građani udišu najotrovniji vazduh u Srbiji. Zatim, naporima koje Grad Valjevo ulaže da se taj problem reši, odlukama i projektima gradskog rukovodstva i JP “Toplana”, vezanih za smanjenje emisije štetnih gasova, posledicama koje takav vazduh ima po zdravlje, kao i podizanju svesti o težini i važnosti problema svih naših sugrađana, koji su najbitnija karika u celom poduhvatu nazavanom „Da Valjevo prodiše!“.