U utorak, 20. februara, u 20 časova u Čitaonici Biblioteke biće promovisana knjiga filmskih priča “Filmus” poznatog srpskog reditelja Slobodana Šijana.
Veče koje pod nazivom “Film kao način života” u svom februarskom programu organizuje ovdašnja Biblioteka “Ljubomir Nenadović” biće posvećena eksperimentalnoj filmskoj priči jednog od najvećih i najzanimljivijih multimedijalnih autora, reditelja kultnog filma “Maratonci trče počasni krug”, ali i “Ko to tamo peva” koji je od strane Akademije za filmsku umetnost i nauku 1996. godine proglašen za najbolji jugoslovenski film snimljen tokom poslednjih 50 godina.

(Izvor: maticnabiblioteka-va.org.rs)
Konstruišući žanrovski šaroliku strukturu, koja prevashodno počiva na, tokom istorije čitanja, izuzetno popularnim proznim oblicima, autobiografskim i biografski zapisima, Slobodan Šijan se trudi da, ukazujuć na najvažnije lkude i fenomene naše filmske istorije, stvori celokupnu sliku razvoja jugoslovenskoh i srpskog filma. Takođe, knjiga “Filmus” otkriva Šijana kao vrlo veštog mulitmedijalnog umetnika koj destruiše ustaljenu, monotonu, isključivo tekstualnu strukturu knjige i vrši vizuleno-estetski udar na čitaoca. Pišući o velikanima filmske umetnosti i pionirima moderne filmske kritike u srpskoj kulturi, počev od Čiča Ilje Stanojevića i Boška Tokina, preko najzančajnijih pripadnika crnog talasa Dušana Makavejeva, Aleksandra Saše Petrovića, Živojina Pavlovića, Branka Vučićevića, pa sve do eksperimenatlnih filmskih stvaralaca poput Vukice Đilas, Toma Gotovca i Ljubomira Šimunića, Šijan je knjigom “Filmus” stvorio jedno nezaobilazno štivo za sve one koji uz pomoć filma komuniciraju, koji za film žive i za koje je film veći od života.
O ovoj knjizi koja je na 60. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga 2015. godine nagrađena priznanjem “Bogdan Krišić” za dizajn, pored Šijana kao autora govoriće i dr Gojko Tešić, urednik izdanja.
Slobodan Šijan, filmski reditelj, scenarista, filmski kritičar, slikar, vizuelni umetnik i pisac, rođen je 1946. godine u Beogradu, gde je završio slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti i filmsku režiju na Fakultetu dramskih umetnosti. U periodu od 1965. do 1980. aktivno se bavio likovnom umetnošću. U početku, blizak je grupi “Medijala”, da bi kasnije svojim radom nastupao u okviru Nove umetničke prakse 70-tih. Kao reditelj, bavio se eksperimentalnim filmom, radio je televizijske emisije i filmove, da bi se početkom 80-tih uključio i u profesionalnu kinematografiju. Objavio je tekstove o filmu u domaćim i stranim filmskim časopisima, a priredio je i nekoliko knjiga i publikacija o domaćim i stranim filmskim rediteljima. Tokom 1990. i 1991. godine bio je direktor Jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Akademija filmske umetnosti i nauke proglasila je 1996. njegov film “Ko to tamo peva” (1980) za najbolji jugoslovenski film snimljen u poslednjih pola veka. Za knjigu “Kino Tom” dobio je nagradu “Jutarnjeg lista” 2013. godine, a povodom izložbe u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, 2014. godine dodeljena mu je nagrada Tradicija Avangarde za doprinos avangardnoj umetnosti’. Profesor je filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti i na Akademiji umetnosti “Braća Karić” u Beogradu. Knjige i brošure o filmu: “Ričard Sarafijan “(1977); “Ričard Flejšer” (1978); “Zovem se Džon Ford, ja pravim vesterne” (1980); “Straub/Anna Magdalena Bach” (1980);” Živojin Pavlović-dva razgovora” (1982, ko-autor); “Mihajlo Al. Popović – Sa verom u Boga” (1991, ko-autor); “Vrtoglavica” (1998). Tekstovi o filmu objavljivani su mu u časopisima: “Filmograf” (Beograd), “Film” (Zagreb), “Positiff” (Pariz) i “New Moment” (Beograd). Tokom 1976-79 samostalno izdaje fanzin “Filmski letak”.