WEB ŠPICA EX TV LICA – IVANA PETRONIJEVIĆ

Da je ovo kojim slučajem televizijska emisija i da je kojim slučajem ona njen voditelj, Ivanu Petronijević kao svoju sagovornicu bi najavila kao devojka za koju već danima smišlja pravu najavu, ali nikako da nađe prave reči. A, ja kao urednik ovog serijala dodajem: “Evo prilike da upoznate multitalentovnu riđokosu devojku, u isto vreme skromnu osobu, a jaku ličnost, pred kojom je novinarska budućnost”.

Valjevo

Rođena je 5. avgusta 1985. u Valjevu, gde je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Taj period vezuje za pozornicu Doma kulture u rodnom gradu, ali i druge scene u Srbiji i inostranstvu, na kojima je igrala u predstavama ili recitovala. Posle Gimnazije upisala je Fakultet političkih nauka, a novinarstvom je počela da se bavim na drugoj godini studija, kada je došla na Televiziju Valjevo. Nakon toga, jedno vreme je volontirala na tadašnjoj TV Fox, zatim počela da radi na Radiju BETA RFI, a kasnije i u novinskoj agenciji Beta. Posle nekoliko godina u Beti, učešća u brojnim medijskim projektima i seminarima u zemlji i inostranstvu, dobila je stipendiju Stejt departmenta i Ambasade SAD u Srbiji za jednogodišnje profesionalno usavršavanje u Americi. Ubrzo po povratku u Srbiju, počela je da radi u novinskoj agenciji Tanjug, prvo kao novinar i reporter, a sada i kao urednik političke redakcije.

Valjevo

– Da li Vam nedostaje televizija i koliko se rad u TV redkaciji razlikuje od novinarskog posla kojim se trenutno bavite?

Tokom svoje, sada već skoro desetogodišnje karijere, imala sam priliku da se oprobam u skoro svim sferama novinarstva. Iako sam kao mlađa sebe zamišljala pre svega na televiziji, put me, za sada, odveo u agencijsko novinarstvo. Ali, ne mogu reći da se žalim. Stres je sveprisutan, jer morate da izvestite tačno, kratko, jasno i, što je najvažnije, odmah. Uvek tamo gde je događaj, a ponekad i na mestima na kojima se piše istorija. Budući da se sada bavim uredničkim poslom, sve više vremena provodim u redakciji, nisam toliko često na terenu, što mi ponekad nedostaje.

– TV karijeru „dugujete“ TVA? Kakve emocije imate prema periodu dok ste bili deo tima TVA i kako biste opisali taj period?

Na Televiziji Valjevo sam napravila prve korake u novinarstvu i upoznala divne kolege. Na televiziju me “doveo” Aleksandar Ranković, a prvi urednik mi je bio Živorad Janković. U tom periodu sam bila neumorna, jer sam u Valjevo dolazila petkom posle faksa, a vraćala se u Beograd u ponedeljak ujutru, posle dva ili tri večernja dnevnika koje sam vodila na TVA i nekoliko priloga i reportaža. Sve je za mene bilo novo i uzbudljivo, svako snimanje mi je bilo zanimljivo, a veliki udeo u tome su imali snimatelji i montažeri, koji su imali isto toliko energije i elana. Ivan Simić, Ivan Radojević, Igor Tošić, Dejan Janković, Milovan Bojičić i fantastični Nenad Savić, nisu radili sa mnom samo snimanja za TVA, već i priloge za fakultet. Na TVA sam uradila prve reportaže i intervjue i naučila mnogo toga što mi je i kasnije tokom karijere u drugim medijskim kućama koristilo.

Valjevo

(Uživo iz Brisela)

– Da li su Vas ljudi prepoznavali na javnim mestima i kakav je osećaj biti poznat?

Ne bih rekla. Tokom školovanja u Valjevu bavila sam se recitovanjem i glumom, pa me jedan deo Valjevaca sigurno pamtio po nekoj od uloga u valjevskom pozorištu. Pre nego što sam zaista ušla u novinarstvo, privlačilo me ideja da budem poznata i široj javnosti, ali, kako je vreme odmicalo i kako sam počela da shvatam šta zapravo znači biti novinar, to mi je postalo nebitno.

Valjevo

Iz predstave “Seobe”

– Nezaboravan TV intervju imali ste sa…?

Razgovarala sam sa velikim brojem uticajnih ličnosti, od kojih su mnogi zavređivali poštovanje, a neki opet ne. Od srpskih političara, evropskih zvaničnika, ambasadora, biznismena, umetnika… Svaki od tih razgovora je bio interesantan na sebi svojstven način, ali ipak ću pomenuti dva, od kojih mi je jedan zaista nezaboravan, a drugi na neki način pokazuje u kakvoj zemlji živimo. Prvi se dogodio na samom početku moje karijere, kada sam intervjuisala prvu poznatu ličnost. Razgovarala sam sa princezom Katarinom Karađorđević u Belom dvoru. To i nije bio pravi intervju, uzela sam joj izjavu o donatorskoj večeri koju su organizovali, ali to je meni, kao novinaru početniku koji dolazi sa valjevske televizije u Beograd na Beli dvor, bio veliki uspeh, jer sam do izjave došla uz silno insistiranje, a rekla sebi da bez princezinog “sinka” ne idem kući. I danas se smejem kada se setim koliko sam bila srećna i ponosna. Drugi nije nezaboravan, ali sam ga se setila pre mesec dana kada sam radila intervju sa Čedomirom Jovanovićem za Tanjug. Prvi put sam lidera LDP intervjuisala za TVA 2006. ili 2007. godine, a teme o kojima smo Jovanović i ja razgovarali gotovo su iste kao danas. Samo su neki likovi za tih deset godina promenjeni, a neki dobili drugačije uloge. To govori da Srbija ne mrda ni korak napred, i da ustvari tonemo, polako.

Valjevo

(U poseti ruskoj agenciji Tass)

– Najteži TV sagovornik…?

Sagovornici mogu da budu teški iz nekoliko razloga- Ako vi kao novinar niste pripremljeni, ako je povod za razgovor težak, ili ako je sagovornik zaista “težak” na rečima, sujetan, neprijatan, ili ima strah od kamere. Dešavalo mi se sve gore navedeno.

– Izveštavali ste sa mnogih događaja, koji od njih ćete zauvek pamtiti i prepričavati?

Generalna skupština Ujedinjenih nacija, 2012. godine, prvi put Njujork i ja. Poplave 2014. godine, sve što je posle toga usledilo. Kosovo, svaki put.

Podelite sa nama jednu anegdotu sa snimanja emisije ili sa terena…?

Parlamentarni izbori 2007. godine, radila sam za TVA. Na dan izbora se obično radi 20 sati, od otvaranja birališta, pa dok ne stignu rezultati. Snimatelj (mislim da je bio Dejan Janković) i ja na terenu posle zatvaranja birališta, šetamo od izbornog štaba do izbornog štaba, uzimamo izjave od šefova stranaka na lokalnom nivou -„da li ste zadovoljni rezultatima“… posao prilično monoton. U međuvremenu, da bi nam bilo interesantnije, snimamo “stendapove” u kojima ja pričam šta mi prvo padne na pamet, a koje ne nameravamo nikada da emitujemo. Prošla ponoć, stigli rezultati izbora, mi se vratili u redakciju, uredik pregleda materijal i odluči da u prilog ubaci i moje “stendapove”. Izveštaj se ceo sledeći dan vrteo na televiziji, a ja nisam bila baš srećna zbog toga. Sad mi je, naravno, simpatično.

Valjevo

– Lapsus koji pamtite ili lapsus koji se dugo prepričavao?

Bilo je mnogo lapsusa i grešaka. Jednom sam uživo u programu Radija BETA RFI izgovorila “nema grejanja ni u Ulici admirala Geparda”, umesto Geprata. Nikad mi nije bilo prijatno kada se se ti lapsusi dogode, ali se većina kasnije i zaboravi.

– Sadašnja medijska slika u Valjevu prema Vašem mišljenju je…?

Novinarstvo u Srbiji je u mraku, možda više nego ikada. To kažem na osnovu svog, ali i iskustva starijih kolega. Ne uspevam da pratim lokalne medije u Valjevu, ali znam da ima novinara koji odgovorno i objektivno rade svoj posao. Valjevo ima i odlične dopisnike. Jaki i koliko-toliko nezavisni lokalni mediji su veoma važni za građane i drago mi je što u Valjevu postoje novinari koji se uklapaju u takvu sliku.

– Ima li Valjevo prave novinare, voditelje, pezentere?

Sigurna sam da ima.

– U čemu je tajna dobrog novinara, voditelja i prezentera?

Mora da bude široko obrazovan i da stalno uči. Da voli svoj posao i radno vreme koje taj posao podrazumeva. Mora da bude nepristrasan i da sve od sebe da pruži tačnu i objektivnu informaciju, čak i ako zna da će je urednik, ili neko iznad njega promeniti, što se, nažalost, često dešava. Ne postoji nezavisno novinarstvo, ali ako svako od nas pruži sve od sebe da svoj deo posla uradi tako da se ne stidi onoga što je napisao ili rekao, napravićemo mali korak napred. Problem je, naravno, ukoliko novinar izgubi kompas, pa zaboravi šta je javni interes.

Valjevo

(Sa kolegama na poslovnom putu)

– Šta mislite o tezi da dobar novinar na prvom mestu mora biti dobar čovek?

Dobar novinar radi u korist građana i njihovih interesa, pa bi, prema tome, trebalo da ima jasna načela i stroge kriterijume prema kojima se upravlja. Trebalo bi da bude pošten čovek. Vremena su, međutim, teška. Novinar često zavisi od svog urednika, urednik od sebi nadređenog, taj ko zna od koga, pa je teško biti dobar novinar, a tek ostati dobar čovek. Živimo u takvim vremenima kada je informacija blago, a nije važan način na koji ste do nje doŠli i kako ste je predstavili javnosti. Kvalitet je sveden na minimum, spinovanje je blizu maksimuma.

– Da li ste nekada ispaštali zbog novinarskog poziva?

Dešavalo se i dešava se. Ali, kad sve saberem i oduzmem, novinarski poziv mi je doneo mnogo, mnogo više dobrog nego negativnog iskustva.

Valjevo

– Televizija po Vašoj meri je…? 

BBC. Verujem da su najobjektivniji i najprofesionalniji.

– Da trenutno radite na televiziji, koju globalno poznatu ličnost bi intervjuisali i koje najvažnije pitanje biste joj postavili?

Edvarda Snoudena. Sigurno da postoji nešto što nam do sada nije otkrio.

– Da možete da birate, kojim poslom biste se bavili?

Volela bih da radim pri Ujedinjenim nacijama ili UNICEF-u na projektima širom sveta. Na taj način bih objedinila posao i zadovoljstvo, jer obožavam putovanja.

Valjevo

(U sedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku)

– Čime se bavite u slobodno vreme?

Uživam sa porodicom, sestričinom i prijateljima, čitam, putujem.

– Malo ko zna da ste…?

Malo ko zna da sam posle treće godine srednje pokušala da upišem glumu na FDU. Nisam uspela, a više nikada nisam pokušavala. Takođe, moji prijatelji znaju da volim da pevam u društvu. Ali, malo ko zna da sam imala “nastupe” i u kabareu na Menhetnu, jednoj egipatskoj kafani u Kairu i u jednom baru u Alabami.

Valjevo

(U poseti Teheranu)

Sledeći sagovornik serijala “Web špica ex TV lica” naredne sedmice biće Jelena Nikolić-Lekić, nekadašnji novinar Dopisništva RTS-a i Vujić televizije.

M.P.M.
Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.