Ideologija zajedničkih ciljeva iznad svega!

U društvu rastegnutih načela i mogućnosti mnogi se domognu ostvarenja sopstvenih prizemnih želja i, sasvim neopravdano, ostaju gde jesu. Malo je osoba koje se iskreno, srčano bore da bi svima bilo dobro, sa tendencijom da uvek može i bolje od toga. Mnogi će se nasmejati na ove reči, uz komentare o ideologiji zajedničkih ciljeva. Neuporedivo je manje osoba koje razmišljaju o značaju očuvanja i unapređivanja uslova u kojima živimo, a da su pritom u situaciji ili na poziciji i, što je još bitnije, da su voljni da ka tome istinski streme. Jedan od te nekolicine mladih ljudi ovog grada, koji predano radi da bi ostvario tako postavljene ciljeve je Đorđe Milanović (35), prvi čovek valjevskog Vodovoda.

Đorđe Milanović

I kao srednjoškolac bio je motivator u školskim projektima. Što je problem veći, to bi ga više privlačilo da ga rešava. Praktično kao adolescent zaplivao je političkim vodama, ali se držao sopstvenih načela. U roku završava studije na Mašinskom fakultetu u Beogradu i ubrzo pronalazi odgovoran i zahtevan posao, koji sada vidi kao veliku prednost, jer to što ga je u prvim radnim danima namučilo pružilo mu je bitna i korisna znanja u daljem radu.

ODGOVORAN ODNOS PREMA POSLU

Ubrzo po zaršetku Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Đorđe Milanović počinje da radi kao komunalni inspektor u Gradskoj upravi. Smatrajući da mu treba sveobuhvatnije znanje, odlučuje da završi i ekonomiju. Obrazovanje podiže na još viši nivo kada je prošle jeseni odbranio Master rad na temu “Aktuarske pretpostavke i njihov uticaj na visinu dugoročnih rezervi” kod mentora dr Marije Paunović. Za sve to vreme njegova karijera ide uzlaznom putanjom. Sa mesta komunalnog inspektora biva imenovan za načelnika Odeljenja za inspekcijske poslove u lokalnoj samoupravi, zatim za direktora “Vidraka” i potom za prvog čoveka valjevskog “Vodovoda”, čiji je i danas rukovodilac.

“S obzirom na to da sam veoma mlad ušao u politiku, smatrao sam da mi treba šire obrazovanje da bih mogao odgovorno da obavljam posao. Na Mašinskom ima predmeta iz domena ekonomije, moj smer industrijsko inženjerstvo je praktično menadžersko – organizacioni smer. Sa 18 godina počinjem aktivno da se bavim politikom, u 21 godini počinjem da radim kao komunalni inspektor. Sa ovog stanovišta, taj posao mi je veoma značajan, jer sada poznajem svaki deo grada i znam kakve probleme imaju u svakoj ulici.”

Milanović sa luiderom i funkcionerima SPS-a

Kao načelnik Odeljenja za inspekcijske poslove u lokalnoj samoupravi inicirao je i uspeo da realizuje brojne inovativne i važne projekte koji su uticali na unapređenje života u gradu. Počev od postavljanja mernih stanica za kontrolu zagađenja vazduha, preko učestalih akcija čišcenja divljih deponija, merenje nivoa buke u Tešnjaru, obustavljanja više slučajeva divlje gradnje i to u dogovoru sa vlasnicima, do uvođenja izđubravanja sa Divčibara, iz Iverka i Popučaka, koji do tada nisu bili u redovnom sistemu.

Za vreme njegovog direktorskog mandata u “Vidraku” zabeležen je očigledan napredak ovog javnog preduzeća, ne samo u pogledu uređenja radnih prostorija i brojnih inovacija u radu, već vezano i za nabavku nove opreme i mehanizacije. “Vidrak” je u to vreme predstavljao pravi primer dobrog domaćinskog poslovanja, počev od najboljeg marketinga ostvarenog pristupačnošću kvalitetnih i većeg broja usluga za korisnike, pa do ekoloških i humanih akcija koje su priređivali, a koje je podržala i šira društvena zajednica. 

Đorđe Milanović iz perioda kada je bio direktor “Vidraka”

Svoju sadašnju rukovodeću poziciju u JKP “Vodovod-Valjevo” Milanović smatra najodgovornijim poslom koji je do sada obavljao. Ističe da funkcionisanje vodosnabdevanja neprekidno mora biti na zavidnom nivou i da je, uprkos raznim izazovima i problemima, to dužnost koja je prioritet.

“U valjevskom Vodovodu sam od 2016. godine. Prema poslednjim finansijskim rezultatima, za tri godine smo uspeli da gubitak od skoro 30 miliona dinara pretvorimo u dobit od skoro 35 miliona dinara. To je veliki raspon od skoro 65 miliona dinara i veliki uspeh valjevskog Vodovoda. Takođe, preduzeće je imalo dug za struju od 135 miliona dinara, plus 25 miliona duga Direkciji za vode. Uspeli smo to značajno da smanjimo. U tome je pomoglo i dodatno angažovanje zaposlenih, koji su u letnjem periodu radili od 7 ujutru do 7 uveče. Obezbedili smo sredstva da ravnomerno inoviramo u svim sektorima, da sređujemo objekte i nabavljamo opremu, vozila i mehanizaciju. Uspeli smo da započnemo rekonstrukciju stare fabrike za preradu vode, da nabavimo opremu za fabriku vode na Divčibarama i za postrojenje za preradu otpadnih voda. Ponosan sam na zaposlene u Vodovodu, jer smo uspeli da završimo fabriku vode u Kamenici, čija je izgradnja trajala skoro dve decenije. Bio je to san mnogih ljudi i u Vodovodu i u Kamenici.”

Bivalo je konstantnih komentara da je upravo to neostvariv posao, ali Milanović još jednom pokazuje da uvek postoji rešenje. Pri tome, u valjevskom “Vodovodu” istovremeno rade na realizaciji više bitnih projekata. “U saradnji sa Gradom i Odeljenjem za lokalni razvoj, konkurisali smo za projekat prekogranične saradnje sa Vodovodom Sarajevo i odobrena su sredstva, ali ne znam kada će početi realizacija projekta za rekonstrukciju pogona za preradu otpadnih voda, što je izuzetno značajno za Grad Valjevo. Takođe, odobreno je 14 miliona dinara od Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu i sredstva su prebačena na Grad Valjevo za drugu fazu izgradnje vodovoda Valjevo – Brankovina. To je zaista značajno za sela na tom potezu koja nemaju rešeno pitanje vodosnabdevanja. Ta druga faza podrazumeva izgradnju potisnog cevovoda od Ulice braće Veličkovića do Kličevca. Imamo kompletnu projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu, što je jako bitno”, naglašava Milanović.

Prilikom posete delegacija JKP “Vodovod Valjevo” Mariborskom vodovodu

“Ono što me takođe raduje i na šta ću biti ponosan je izgradnja vodovodne mreže koju smo u saradnji sa Gradom uradili prema Bukovici, kao i izgradnja rezervoara na Cariću, tako da ćemo ove godine moći da snabdevamo vodom i Bukovicu i Carić. Pritom, otvaramo prostor rešavanja pitanja vodosnabdevanja Kotešice. Prema Divljem brdu ostalo je da postavimo još 900 metara vodovodne infrastrukture i na tome radimo kako bi tamošnji meštani konačno dobili pijaću vodu. Kažem, to me posebno raduje, jer se radi o naselju sa pretežno romskom populacijom, a nakon sastanka koji smo imali njihovom inicijativom, dogovorili smo se da taj cevovod radimo zajedničkim ulaganjem. Oni su imali učešće i sve što je dogovoreno precizno poštuju.”

Paralelno se svakonevno radi i na tekućem održavanju mreže. Kao direktor, Milanović se trudi da i u toj oblasti valjevski Vodovod bude inovativan, ali opet – u korist svih. Nedavno je završena rekonstrukcija vodovodne mreže u Barskoj i Bosanskoj ulici, u vrednosti od 1,7 miliona dinara, uz pomoć savremene metode horizontalnog usmerenog bušenja (HDD) u saradnji sa novosadskom firmom Nebons. Zahvaljujući “Vodovodu”, Valjevo biva među prvim gradovima u Srbiji gde je primenjena ta vrlo isplativa i efikasna HDD metoda, koja se već duže vreme koristi u SAD i Rusiji.

Milanović na terenu razgovara sa radnicima Vodovoda

Milanović važi za direktora koji često obilazi pogone i odlazi na teren, priča sa radnicima, jer kaže da tako čuje korisne savete i da mnogo može da nauči. Ipak, definisanje svih odluka je na top menadžeru. “U poslovanju svakog preduzeća svakodnevno se javljaju problemi, ali vi ste menadžer koji mora da ih rešava. Najgore je te probleme ignorisati. Dešava se da se dvoumite kada neki problem rešavate, ali kada sve sagledate, menadžer mora da preuzme odgovornost. I ja se trudim da preuzmem odgovornost za sve što se dešava. Moje mišljenje je da treba razgovarati sa zaposlenima, jer možete da čujete nešto o čemu nikada niste razmišljali, a rešavanjem tih stvari postižete mnogo. I u pogledu funkcionisanja preduzeća i u odnosu sa zaposlenima. Mnogo puta sam usvojio predloge zaposlenih, jer ko vlada informacijama taj vlada sistemom”, rezimira Milanović.

PRIVLAČNOST POLITIKE

Još kao srednjoškolac Milanović se isticao kao motivator sa stavom “hoćemo i možemo” i već tada shvata da ga privlači politika. U tom smeru polazi 2002. godine kada se učlanjuje u “Pokret snaga Srbije”. U svojoj 21. godini izabran je za predsednika GO PSS Valjevo. Bio je najmlađi predsednik neke stranke u Srbiji.

“Uvek me zanimala politika. I kada bi stariji rekli za mlade da su svi isti i da niko neće da radi, uvek sam tvrdio da ću se truditi da ostvarim ideje korisne za sve i da život ljudi menjam na bolje. E, zato me privlačila politika”, priča Milanović. Kada je zbog nesuglasica vezanih za pitanje Kosova napustio GO PSS-a u Valjevu, Milanović je, uprkos ponudama brojnih stranaka, utočište svog političkog stava i delanja pronašao u Socijalističkoj partiji Srbije 2007. godine. Ideje SPS-a, koji tada nije bio na vlasti ni na republičkom ni na lokalnom nivou, bile su mu najbliže.

Na jednoj od konferencija GrO SPS Valjevo, čiji je Milanović zamenik predsednika

“Pored Milutina Mrkonjića, značajan politički utisak na mene je ostavljao Đorđe Milićević, koga tada nisam poznavao, ali sam pratio njegova pojavljivanja. Bio je mlad i energičan, čovek sa kojim se može sarađivati. Ubrzo sam se aktivirao u Socijalističkoj omladini Valjeva, uz predsednika Acu Vučićevića. U početku nas je bila nekolicina. Održavali smo konferencije, organizovali akcije, od uređenja sportskih terena, dečjih igrališta, farbanja ograda i metalnih konstrukcija. Svake sedmice je neko predlagao ideju, skupili bismo novac i tu ideju realizovali. Bilo je to posebno lep period, jer je ta naša nekolicina ubrzo prerasla na 200 članova Socijalsitičke omladine Valjeva. Na krilima te energije sa Ðordem Milićevićem, koji je tada bio baš mlad, SPS je pobedio na tim izborima, a on je bio kandidat za gradonačelnika.”

OPTIMISTIČNO SPASAVANJE BK METALAC

Primetno je, što često svojim pričama potvrđuju oni koji su sa njim radili, da Milanović zna da motiviše svoje saradnike, jer kada neku obavezu prihvati, on je dovede do uspešnog ishoda. Očigledan primer za to je i Bokserski klub Metalac, u čijoj upravi se u najtežem periodu u istoriji tog kluba obreo Milanović. Zbog milionskih dugova BK Metalac je pre nekoliko godina bio pred gašenjem i praktično postojao samo na papiru, da bi nedavno postao državni šampion u superligaškom takmičenju. Ljubav prema sportu je nešto što Milanović neguje od malena, ali posebno mesto u njegovom srcu zauzima baš boks, jer mu je deda boksovao upravo za Metalac. Za njega angažovanje u upravi tog valjevskog kluba znači nastavak i negovanje porodične tradicije.

BK Metalac šampion Bokserske lige Srbije 2018/2019

“Slušajući priče kako su nekada valjevski timovi bili uspešni i u rukometu i u košarci, uvek sam mislio da ako je Valjevo u svim tim sportovima moglo da se takmiči u najvišim ligama bivše Jugoslavije, smatram da, uz dobru organizaciju može i sad. Kada sam ušao u boks na nagovor Ace Vučićevića, jedino smo želeli da klub opstane. Ukupan dug kluba iznosio je iznosio oko 5.5 miliona dinara i to nam je svima u upravi delovalo beznadežno. Kada je račun u blokadi vi ne možete da konkurišete za sredstva kod Grada. Mnogi su predložili da ga ugasimo i osnujemo novi klub. Međutim, nisam želeo to. Nisam želeo da prekinemo tu tradiciju, jer klub koji postoji 92 godine nije to zaslužio i mislim da svaki dug koji je napravljen mora biti plaćen. A, gašenjem, na neki način, prevarili bi i te ljude i državu”, priseća se tog nemilog vremena za BK Metalac.

No, što je izazov veći, Milanović energičnije pristupa rešavanju problema. BK Metalac polako je počeo da vraća dugove i  ponovo stao na noge. Spojio sa bokserskim klubom Lazarevac i započinje takmičenje u tek formiranoj Regionalni liga, u kojoj učestvuju klubovi iz Hrvatske i Makedonije. “Ljudi u našem gradu iskreno vole boks i uz njihovu pomoć uspeli smo da ponovo zavrtimo staru boksersku priču u Valjevu. Na prvom meču u Valjevu,  u okviru Regionalne lige u kojoj smo nastupali pod imenom “Metalac – Lazarevac”, bilo je oko 2.500 ljudi. Počeli smo da vraćamo dugove, radili smo na vraćanju popularnosti boksa u Valjevu i privlačenju sponzora, ali i na tome da imamo što više takmičenja. U narednoj godini 2018/2019. startovali smo solo u Super ligi Srbije”, priča Đorđe Milanović koji je saradnicima i sportistima sve vreme nadmetanja ulivao elan da nastave da se bore i, uspeli su da ostvare cilj. Bokserski klub Metalac iz Valjeva osvojio je šampionsku titulu, čime je na dostojanstven način nastavljena vredna tradicija ovog valjevskog kluba, ali i usmerena pažnja na promociju samog Valjeva.

Đorđe Milanović

Umesto rezimea jednostavno ćemo citirati našeg sagovornika: “U svemu što sam radio i što radim želim da ostavim pozitivan i upečatljiv trag, da za 30 godina znam šta sam uradio i da sam napravio neke korake napred. Sigurno da je za to potrebna velika energija, ja je imam. Imam i želju da napravim nešto veliko za svoje sugrađane. Možda u nekim situacijama u kojima određene ideje deluju nemoguće da se realizuju mi ipak uspemo da ih ostvarimo, jer se usled naše velike želje, truda i zalaganja probudi i ta dodatna energija kod naših saradnika koja nam je potrebna za uspeh.”

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.