Multidisciplinarni projekat “Karavan igre” započet je u septembru mesecu i do sada je posetio 11 od 15 gradova, koliko je predviđeno da na svom putu igre kroz Srbiju Karavan obiđe do kraja godine. Valjevo je bilo na desetom punktu Karavana igre, projekta čiji je pokrovitelj premijerka Ana Brnabić, a koji ima za cilj da kroz umetničke, edukativne i interaktivne programe promoviše umetničku igru, kao i da podstakne lokalne samouprave i organizacije da više ulažu u kulturu. Karavan realizuju Nacionalna fodnacija za umetničku igru i Beogradski festival igre, uz podršku Fodnacije “Art Mentor” iz Lucerna i Ministarstva državne i lokalne samouprave Srbije.
O utiscima koje nosi iz Valjeva po odlasku Karavana igre iz našeg grada, da li je Valjevo na dobrom putu igre, zašto vredi ulagati u budućnost novih generacija, kao i o tome da su Valjevci pre izabrali svadbe, a ne baletski gala koncert, za valjevskaposla.info govori Aja Jung, direktorka Nacionalne fondacije za umetničku igru.

Aja Jung (foto: arhiva Nacionalne fondacije za umetničku igru)
– Valjevo je bilo deseti grad koji je posećen u okviru projekta “Karavan igre”, kakve utiske nosite iz grada na Kolubari?
Valjevo je divan grad. Bila sam oduševljena Galerijom Ljube Popovića. Što se projekta “Karavan igre” tiče, programi u nekim gradovima imaju manje, a u nekima više polaznika i publike. Činjenica je do sada najveće interesovaje bilo u Vranju, Novom Pazaru, Negotinu, Smederevu, Subotici i Zrenjaninu.
– Da li se Valjevo u nečemu razlikuje od predhodnih gradova koje ste sa Karavanom posetili ?
U Valjevu je rođen jedan od najvažnijih baletskih igrača sa jugoslovenskog prostora, Milorad Mišković. Takođe smo čuli da je scena Kulturnog centra davne 1960. godine otvorena baletskom predstavom “Ohridska legenda” u izvođenju Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu. To su važni detalji koji razlikuju Valjevo od drugih gradova.
– Kao jedan od retkih gradova koji ima baletsku školu, smatrate li da je Valjevo na dobrom putu igre ?
Nije. Situacija je loša u celoj Srbiji kada je umetnička igra u pitanju. Potrebni su nam dobri baletski pedagozi i energična popularizacija kvalitetnih sadržaja.
– U najavama projekta “Karavan igre” rečeno je da će kroz ovaj intenzivni program, između ostalog, biti sagledana mogućnost daljeg uključivanja talentovane dece u različite programe… Na koje programe se misli ?
Nacionalna fondacija za umetničku igru redovno organizuje gostovanja inostranih pedagoga u okviru svoje Baletske škole u Beogradu. Tako nam u decembru stiže Vladimir Škljarov, zvezda Marijinskog teatra iz Sankt Petersburga, u januaru Emilijano Pikoli, pedagog Baletske akademije iz Rima, a u februaru Aleksandar Neškov, prvak Baleta atinske Opere. Svi časovi su besplatni, a sve najave se redovno objavljuju na FB stranici naše Fondacije.
– Valjevo je jedan od retkih gradova koji ima školu klasičnog baleta i privatnu školu modernog baleta… Smatrate li da lokalna i republička vlast treba više da ulažu u razvoj tih škola, stipendiraju na neki način njihov rad, ulažu u kapacitete kako bi se rad sa decom proširio i omogućila dalja gostovanja i prezentovanja umetničke igre na valjevskoj sceni ?
Verujem da bi vredelo ulagati u budućnost novih generacija. Svedoci smo da je decenijsko odsustvo kulture i umetnosti na ovim prostorima donelo jezive posledice. Ako danas počnemo da ulažemo u neke nove klince, možda ćemo za desetak godina imati kreativnije društvo.
– Najavljeno je da bi Karavan igre trebalo da podstakne edukaciju i stipendiranje talenata… Smatram da je prvi korak u podsticanju edukacije napravljen, jer posetićete do kraja godine 15 gradova i radionice koje su predviđene biće kompletirane… Na koji način će Karavan podstaći stipendiranje talenata ?
Stipendije za školovanje u Baletskoj školi Nacionalne fondacije za igru, naročito za decu koja nisu iz Beograda, su dostupne. Talentovane dece ima u svim gradovima. Međutim, za balet je važan svakodnevni rad sa dobrim pedagozima. Na kraju projekta podnećemo detaljan izveštaj Vladi Srbije, i nadam se, uspeti da promenimo neke stvari. Bićete obavešteni.
– Karavan igre u Valjevu završen je besplatnim baletskim gala koncertom u okviru kojeg su nastupili i prvaci Baleta Narodnog pozorišta iz Beograda. Nažalost, taj koncert posetilo je svega dvadesetak ljudi, sala Centra za kulturu bila je skoro prazna…
Iz Centra za kulture su nam objasnili da je baš tog dana kada su u Valjevu gostovali prvaci Baleta beogradskog Narodnog pozorišta, bilo nekoliko svadbi. Narod je izabrao. Nije se pojavio ni jedan predstavnik lokalne samouprave, što takođe jasno pokazuje odnos prema projektu i određenom umetničkom sadržaju. Na sceni je bilo više igrača, nego ljudi u publici. To je tužno, i postavlja se pitanje da li nam je potreban program, ako ne možemo da napunimo ni jedan mali teatar? Nisam sigurna. Slušamo stalno o decentralizaciji. Evo, tu smo, ali publike nema. Na osnovu ovog iskustva, postavlja se pitanje organizacije dolaska inostranih umetnika. Jer, ko bi njima objasnio da su nama svadbe i rijalitiji mnogo važniji.
– Šta biste poručili polaznicama škola klasičnog i modernog baleta u Valjevu i čime možete da ih ohrabrite da nastave da idu na časove?
Važno je da znaju da postoji klasičan balet, moderna igra i savremena igra. Radi se o tri istorijske epohe. Balet je samo jedan, klasičan. Ne postoji ni moderan, a ni savremeni. Temelj koji im može pružiti dobro baletsko obrazovanje jeste najbolji za svako kasnije bavljenje igrom. Azbuka igre je balet. Kada se savladaju osnove baleta, može se sigurno koračati dalje. Tada se mogu otkrivati moderni koreografi koji su radili sredinom XX veka, ili postavke savremenih koreografa sa kraja XX i početka XXI veka, ujedno iz vremena u kome mi živimo. U zemljama gde igra nije popularna za dečake, postoji niz studija koji neguju dobru uličnu igru, kapoeru ili hip hop. I ta nova igra je danas pronašla put do pozorišne scene!
– Šta biste za kraj ovog intervjua mogli da poručite roditeljima malih balerina u Valjevu, kako da znaju da su sa svojom decom na pravom putu i šta dalje treba da rade ukoliko njihova deca žele ozbiljno da se bave baletom?
Da slušaju svoju decu! I da apeluju na lokalnu vlast da u Valjevo dovede inostrane baletske pedagoge sa znanjem i rezultatima. Samo je to važno. Prostor će se uvek pronaći. Igra je mogućnost da deca lepo odrastu. Podjednako je važna mogućnost da baletska umetnost dobije svoje nove zvezde, kao i da sutra imamo publiku za umetničku igru. Ne zaboravite, igrači su srećni ljudi, ponosni građani sveta!
Razgovarala Marija Petrović-Marković