Emilijina priča fotografijama

“Oduvek sam znala da će fotografija imati važno mesto u mom životu, ali ne i to da će mi biti poziv”, kaže za naš medij Valjevka Emilija Popović, diplomac na Akademiji umetnosti na katedri za fotografiju i kameru u Beogradu. Prva saznanja o fotografiji stekla je od svog oca, poznatog ovdašnjeg fotografa Veroljuba Popovića, ali je bila u prilici da se sretne i sarađuje sa u svetu poznatim fotografima, izlagala je u Francuskom kulturnom centru u Beogradu i angažovana je na izazovnim poslovnim projektima u zemlji i inostranstvu. Njen fah su, kaže, ženski portreti.

Emilija Popović

Emilija je završila Valjevsku gimnaziju, filološki smer i svoje dalje školovanje nastavila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali kaže da joj je fotografija izgleda bila predodređena, pa se tako našla i na Akademiji lepih umetnosti. Pričanam o nekim presudnim trenucima za njeno profesionalno angažovanje.

“Profesorka fotografije na Akademiji Ivana Tomanović nas je jednog dana pozvala da konkurišemo za radionicu na kojoj je u okviru meseca fotografije u Beogradu trebalo da gostuje poznati francuski fotograf slovenačkog porekla Klavdij Sluban. Bila sam zatečena kada sam se našla u tih dvanaest izabranih Tih pet dana bilo je moje najznačajnije iskustvo i “vetar u leđa” što se tiče fotografije. Klavdij je veliki umetnik koji je sarađivao i izlagao sa najvećim imenima u svetu fotografije kao što je, recimo, još ne neprevaziđeni Henri Kartije Breson. To je bilo izvanredno iskustvo, a saradnja je nastavljena i kasnije, nakon radionice”, priča Emilija i kaže da joj je priznati fotograf pomogao da sebi potvrdi šta bi trebalo da bude njen dalji put u fotografiji.

“Fotografija ima mnogo grana. Složili smo se u tome da sam ja suštinski ženski portretni fotograf, što sam i sama prepoznavala. Većina priča koje ja želim da ispričam kroz fotografiju su realne, ili moje ili nečije. Poprilično su efektne, potresne su. Nije baš jednostavno kada je to moja priča. Nije mi teško da fotografišem i to predstavim, ali mi je teško da podelim. Za svoju diplomsku izložbu planiram da uradim nešto tog tipa. Ono našta Klavdij mene navodi i što se ja tek sada polako kuražim da uradim je da ja tu priču jako lepo mogu da ispričam kroz svoje autoportrete. Definitivno, moja vizija fotografije i ono što ja vidim kao svoju fotografiju je ženska portretna fotografija”, zaključuje Emilija i kaže da su sve njene izložene fotografije analogno urađene u laboratoriji na papiru.

“Umeće posmatranja” /L‘  art d Observer/ je naziv serije fotografija koja je bila izložena u Francuskom kulturnom centru u Beogradu i kojom je skrenula pažnju na svoje stvaralaštvo i umeće. “Iskreno, izložba je prošla iznenađujuće dobro i otvorila mi neke druge mogućnosti”.

“Na raskršću između onoga što je iza nas i onoga što tek sledi, mnogo puta se nađemo zarobljeni vodeći jednu od najvećih borbi, a to je ona sa sobom samim”, pojašnjava temu serijala fotografija nazvanih “Trapped” i kaže da ona ima osećaj da ništa drugo na ovom svetu ne može da iznese tako graciozno bilo kakvu emociju kao što to može žena. Ne bitno da li je pozitivna, negativna, srećna, tužna… “Ništa mi tako ekspresivno to ne može iskazati kao žena”.

Sada je angažovana u jednoj galeriji za nove medije koja se bavi umetničkim projektima gde se rade uglavnom izložbe za muzeje i razne samite i to za inostrane klijente.

“Ja sam tu angažovana u foto video odseku, radim fotografije i filmove potrebne za razne eksponate, beležim i ceo proces realizacije nekog projekta”, kaže Emilija i priznaje da joj je ponekad veliki problem da objasni ljudima šta ona to zapravo sada radi.

“To su umetničke izložbe koje imaju ozbiljne tematike kao što su budućnost zdravstva, medicine, ekonomije ili umetnosti… Te izložbe koje radimo su prototip nečega što je potkovano naučnim istraživanjima i pretpostavke šta bi trebalo da se desi u narednih 50 i 100 godina”, priča Emilija i smatra da sve bude mnogo jasnije kada se te fotografije pogledaju . Iza ovog projekta stoje Ujedninjeni Arapski Emirati.

“Dubai ima svoje Ministarstvo budućnosti i Ministarstvo veštačke intiligencije pri svojoj vladi. Oni mnogo ulažu u to da se istraži kako će mnoge stvari izgledati u budućnosti, i što se tiče svemira i kolonizacije svemira, ali i drugih oblasti života, i to su neke potpuno apstraktne i futurističke teme. Arapi imaju veliko interesovanje da to predstave ljudima, da se priča o tome i da se radi na tome da se sazna kako će neke stvari funkcionisati u budućnosti”, prenosi nam svoja saznanja Emilija Popović.

Pitam je da li je poziv fotografa sa pojavom mobilnih telefona i digitalnih kamera na neki način ugrožena, jer je to situacija gde svi mi i u svakoj situaciji možemo da fotografišemo i budemo fotografi.

“Ja sve što radim za sebe radim analogno. Krajem devedesetih je taj proces “izumro”, ali to je sistem gde ne postoji nikakva automatika, nikakav senzor. U pitanju je potpuna mehanika, film, hemija i vaše umeće. To što vi iznesete iz toga na kraju je zaista umetnost”, kaže Emilija napominjući da to ne govori da bi degradirala digitalnu fotografiju, Smatra da se sa ekspanzijom medija, interneta i društvenih mreža i sa digitalizacijom svega i svačega pojavila ogromna potreba ljudi za kontaktom, za sadržajem, a samim tim video i foto su dobili ogromnu potražnju. U moru svega toga što nam je samo na klik dostupno i na telefonu i na kompjuterima, treba umeti raspoznati šta je ono što ima težinu i što je istinski važno i šta je ono što bi moglo doneti neki profit.

Emilija ističe da je jedino bitna priča koju vi želite da ispričate svojim fotografijama i da ta priča mora da bude iskrena i da ima težinu. Kaže da se trenutno bavi iščitavanjem toga kuda ide budućnost videa i fotografije.

“Ogromna je potražnja, ali u najvećem broju slučajeva sve vodi ka tome da se stigne do što većeg broja ljudi, da se može prodati i da je komercijalno. Sada imamo taj momenat Instagrama koji je zasenio sve druge socijalne mreže. To je na početku bio digitalni foto album, a to je sada postalo mesto gde vi možete da reklamirate svoj brend, da prodajete svoje proizvode, da plasirate svoju umetnost. Instagram je izrodio gomilu novih zanimanja i novih poziva i mogućnosti da se zaradi. Krucijalno u celoj toj priči je koliko će to sve dugo da traje? Dok se ne pojavi nešto novo! Ali, po meni je najvažniji odgovor na pitanja šta je suština svega toga i moralna vrednost i kako u moru svega što vam se plasira obratiti pažnju i odabrati ono što je vredno i kvalitetno”, naglašava Emilija i dodaje da su te fotografije koje su nam svakodnevno dostupne na društvenim mrežama stvar komunikacije i psihološkog momenta, a da nemaju veze sa umetničkom fotografijom.

Nadamo se da ćemo se sa Emilijom i njenim umetničkim fotografijama ponovo i uskoro sresti u nekoj valjevskoj galeriji.

Facebook komentari

About MILENA KUZMANOVIĆ

Novinarka sa diplomom Fakulteta Političkih nauka u Beogradu. Karijeru započela u Radio Valjevu gde je prošla put od novinara-pripravnika, urednika do v.d. direktora. Pisala i za valjevski nedeljnik "Napred". Od 2011. godine dopisnica je redakcije RSE. Trenutno radi kao dopisnik N1. Za portal Valjevskaposla.info piše od 2018. godine.