Epidemije u Srbiji u zadnjih sto godina – III deo

Kolera

Kolera je akutna infekcija tankih creva koju uzrokuje neke vrste bakterije Vibrio cholerae. Ova bakterija luči toksin, koji izazviva povećanu sekreciju vode i elektrolita (pre svega jona hlora) u tankom crevu, što može dovesti do teške dehidratacije obolelog i poremećaja acido-bazne ravnoteže. Kolera je karakteristična po tome što izaziva prolive koji traju par dana, povraćanja, grčeve u mišićima, dehidraciju i kolaps. Dijareja može da bude toliko jaka da u toku nekoliko sati dovodi do ozbiljne dehidracije i imbalansa elektrolita. To može da dovede do utonuća očiju, hladne kože, umanjene elastičnosti kože, naboravanja ruku i stopala. Dehidracije može da izazove poplavljivanje kože. Simptomi počinju dva sata do pet dana nakon prvog izlaganja.

Koleru se širi uglavnom putem nesigurne vode i nesigurne hrane kontaminirane ljudskim izmetom koji sadrži bakterije. Nedovoljno kuvana morska hrana je čest uzrok. Ova bolest se ne javlja kod životinja. Faktori rizika za pojavu ove bolesti obuhvataju lošu sanitaciju, nedovoljno čistu vodu za piće, i siromaštvo. Postoji mogućnost da će rastući nivoi mora povećati stopu pojave bolesti. Kolera se može dijagnozirati testom stolice. Brzi test štapićom je dostupan, ali nije precizan.

Po nekim procenama koleri podleže 3–5 miliona ljudi širom sveta i ona uzrokuje 28,800–130,000 smrtnih slučajeva godišnje. Iako je trenutno klasifikovana kao pandemična, ona je retka u razvijenom svetu. Deca su uglavnom pogođena. Kolera se javlja u vidu epidemija i kao hronična bolest u pojedinim oblastima. Područja sa trajnim rizikom od bolesti obuhvataju Afriku i jugoistočnu Aziju. Mada je rizik od smrti među onima koji su pogođeni obično manji od 5%, on može da bude i do 50% među pojedinim grupama koje nemaju pristup tretmanu. Istorijski opisi kolere su nađeni još u 5. veku p. n. e. u Sanskritu. Studija kolere koju je sproveo Džon Snou u periodu od 1849 do 1854 dovela je do znatnog napredka u polju epidemiologije.

U Srbiji je za vreme Drugog Balkanskog rata od epidemija stradalo oko 360.000 ljudi, najviše od pegavog tifusa, ali su i epidemije kolere, dizenterije, tifusa, malarije i španske groznice, u svom surovom obliku pogodile naš narod i našu vojsku. Od Kolere obolelo je oko 15.000, a umrlo oko 5.000 vojnika, dok je broj obolelih i umrlih u građanstvu bio znatno manji. Tokom leta 1915. godine počela je vakcinacija protiv tifusa i kolere. Međutim, potisnuti nadmoćnim agresorom, ostaci srpske vojske krajem 1915. i početkom 1916. bili su primorani na povlačenje preko Albanije i Crne Gore ,zajedno sa izbeglim narodom. Čekajući evakuaciju, na albanskoj obali Jadrana umrlo je nekoliko hiljada srpskih vojnika, a masovno umiranje od zaraznih bolesti, uključujući i tifus, nastavilo se u prva dva meseca 1916. na ostrvima Krfu, Lazaretu i Vidu.

 

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.