Korak teži od nebesa

Magla – normalna pojava u novembru. Kad pogledaš s brda, pod nebom obasutim iskričavim tačkama jasno vidiš skup nepoznatih tvari koji, nošen strujanjima vodenog toka biva nošen prema velegradu. “Kada bi bar sve to bilo odneto negde…” – promrmljaš sebi u bradu dok po drugi put staješ na crveno jer si bio neko peto-šesto vozilo u nizu. Biva ti malo neprijatno. Nepogrešivo osećaš da ti stranka viri preko ramena u neumoljive cifre taksimetra. Ni da kažeš: “Izvinite… Žao mi je…” To bi bilo normalno. U ovom vremenu – prevaziđeno. Sa drugog aspekta besmisleno. Na novo “crveno” samo ti se želudac grči. Imaš utisak gde god da pođeš, nailaziš na veliko: “HALT!”

Valjevo

Taksiraš i čekaš papire za Australiju, Kanadu… Bilo gde, samo da je daleko od primeraka koji te se sete kad im nešto treba. Možda nekom dragom biću postaneš “tetka iz Nemačke”. Daleko od onih izabranih kamarada i poslovnih saradnika koji sve grizu kao pacovi zloslutnih zakrvavljenih očiju. Već decenijama se smenjuju u vlastelinskim skamijama. Ti, baš tu na raskršću, kroz maglu i dalje nazireš samo crveno svetlo.

Uvek si bio pametan momak. “Uči, sine”. Naučio si. Nije pitanje znanja – zaista znaš, zaista umeš, zaista bi mogao. Mnogo. Mogao bi biti oslonac, bitan činilac razvoja. Ali, nisi “izučio”. Tu je prelomna tačka. Ti poštuješ socijalne normative. Ti si delotvoran za društvo. Za sebe, očito – ne. Tvoje godine škole, rada, usavršavanja pojeo njihov Gebelsovski zakon. Menjaj posao, poslodavca, ne daj Bože samozaposli se. Kao da si to tražio. Došli. Oduzeli. Radi boljitka, puta kojim se pridružuju. Do sunčanih ostrva? Da li je sve to zaista potrebno ovom narodu koji tretiraju kao izrode najniže kaste?! Očekuju da ti njima platiš. I vazduh koji su oni zagadili reskim vonjom sopstvene truleži. Nisu je svesni. Možda ignorišu?! Znaju da pričaju kako svi govore o njihovim “strogo pov.” informacijama. Da li im intelektualni opseg omogućava da shvate sopstvenu gnjilost? Masovno i njihovi smatraju da su prevazišli granice podnošljivog. Iako, za njih ima posla. Za sinove u Opštini, mame u Vodovodu, tate u Krušiku, devojčice… Ih devojčice, mogu da biraju. Sve to uz tajne, ali ponosne donatore: na pet mesečnih rata po šest ’iljada. Makar ’leba želeli… Ali, zlatnim slovima upisani: Milan i Miloš, Katarina, Jelena, Borko… Poletarci im se keze “završio sam posla, sad me kazni”. I više (ni manje) privilegovani, dok se podlo klibere saborcima koji blamiraju tvoj grad… Na velegradskim i međunarodnim skupovima. Prošarani spektrom duginih boja u timu za budućnost. Kleopatrac… Javlja mu se… Mrko, još tmurnije. Al’, izabranici su na narodnim jaslama, blagosloveni voćkicama overenim od strane “vevikog bvata”.

Valjevo

“Nešto je trulo u državi Danskoj… Slušaš CD za koji si sam birao pesme. Dosta je golozadnjičnih vrištalina sa ruiniranih talasa. “Grad koji voliš…” Da, voliš. Vi pridošli nešto znate o tome? Poštovanju tradicije? Čuvara istorije i kulture ove sredine? Dođoste i gnusno raščerupaste, veličajući pomamu potplaćenih pomahnitalih lisica… Revija prostote.

Tebi i dalje puca… Norme. Za kilo ’leba – veknu od 600 grama, dok maštaš o čokoladi. Kako bi sada zvučala ta reklama: “Za cenu nekadašnjih 100, dobijete samo 80 grama “Najboljih namera”. Išta nije poskupelo. Veći je upliv stranog kapitala privučenog robovskom radnom snagom. Kao u Indiji. Lošije za bar tri nijanse crne.

Tek čujno: “Crvena su dugmad pritisnuta, mračne sile – sudbinu nam kroje…”

U situaciji opšte krize dno ima više razina. Sada je tvojoj kaldrmi Pakao sedmo nebo. Lokalni Džigi sve radi po nalogu centrale: oprašta dugove, lupa automobile, obavlja isplate, velike i male. Džigi je vrlo zabrinut – strahuješ da opet ne preleti. Svi ga znaju. “On je iz dobre familije…” ’Ajde?!

Verovatno su u cilju najboljih namera stvoriše površnog neodgovornog kasapina, secikesu (vrlo su inteligentni – to koriste samo za sebe). Koja bi mu to komora dozvolu overila?! “U svakom žitu
ima kukolja” – rek’o narod. Isti taj narod da l’ primećuje da se samo mama Dana osmehuje, tata Vučko zadovoljno gladi masne brke?

Jače od tebe: “170 dinara. Hvala Vam. Pozovite ponovo. Svako dobro. “Znaš: sve ovo sada nije normalno… Ali odavde, sa ovog brda ogrnutog novembarskom večeri, rastuži te ta bajkovita panorama: nebo posuto zvezdama, nizovi lampiona koji kao da poigravaju kroz izmaglicu osvetljavajući krivulje tvoje kaldrme. Sve one tvari čvrsto povezane u nešto prilagodljive forme prate vodene tokove put prestonice…

“Moj grad je lep… Al’ umoran je i treba mu san.”

Facebook komentari

About REDAKCIJA VALJEVSKA POSLA

Početkom 2016. godine sa radom je počeo novi gradski portal na adresi www.valjevskaposla.info, koji je za vrlo kratko vreme, zbog svoje nepristrasnosti i objektivnosti, zabeležio izuzetnu posećenost i zadobio naklonost građana Valjeva. Cilj portala nije samo objavljivanje vesti, već i interakcija sa sugrađanima kroz različite sadržaje.