“Kada sam te jeseni stigao u Ameriku, mislim da sam doživeo kulturni šok. Pravo da Vam kažem, ni sam ne znam šta sam očekivao. Mislio sam da je Amerika slična Evropi”, priča za portal Valjevska posla Petar Gajić, stariji sin uglednih valjevskih lekara Branke i Tome Gajića, koji su se kao porodica krajem 2014. godine obreli u Americi. Petar je u Njujorku, najpre, završio četvrti razred srednje škole, a potom sa uspehom završio University at Albany, State University of New York, gde je stekao zvanje profesora biologije. Kako kaže, stečena diploma na ovom univerzitetu bila je samo obavezni stepenik ka studijama medicine, koje će upisati ove jeseni.
“Srednja škola u Americi bila mi je lakša od Valjevske Gimnazije. Tu školu sam okončao sa lakoćom, sa odličnim uspehom. Vladao sam odlično engleskim jezikom, zahvaljujući znanju koje sam stekao u “Lingvi”, školi stranih jezika u Valjevu. Sve je nekako išlo, ali najveći problem mi je bila nostalgija za prijateljima u Valjevu”, priča nam o svom privikavanju na život u Americi Petar i napominje da je prve godine boravka bilo najteže.
On kaže da su njegove veze sa prijateljima u Valjevu ostale jake i da ih i dalje neguje. Napominje da je u početku poprilično bio zatvoren za nove kontakte, ali ne iz kulturološkog razloga, već se jedostavno tako osećao.
Petar nam objašnjava da se sistem obrazovanja u Americi umnogome razlikuje od obrazovanja u Evropi i kod nas. Kaže da su tamošnji koledži na nivou naših fakulteta, ali da je za nekoliko zvanja potrebno dalje školovanje, a to su doktorske studije medicine, vetreine, farmacije i prava, koje traju, takođe, četiri godine. On je već aplicirao na nekoliko Medicinskih fakulteta, a prijemni ga čeka početkom avgusta. Na naše pitanje, da li priželjkuje neki fakultet posebno ili neki grad, kaže da misli da će biti srećan i uspešan tamo gde ga prime. Na pitanje da li će specijalizirati psihijatriju kao njegovi roditelji kaže da nije baš siguran u to.
Petar nam priča i o angažovanosti i posvećenosti američkih profesora u radu sa studentima i ne misli da je tome razlog samo to što su za svoj posao dobro plaćeni.
Naravno, mladog čoveka pitali smo i za devojke, a on nam odmah kaže da mu se više dopadaju devojke iz Srbije i navodi i razloge.
“Devojke u Americi su previše otvorene i direktne i to se meni baš i ne dopada. Iskreno, više mi se dopada kada su devojke malo suzdržane”, kaže Petar.
Razgovaramo o protestima u gradovima širom Amerike, neizbežnom korona virusu …
Petar nam na kraju razgovora kaže da sanja da dođe u Srbiju kada jednog dana u Americi okonča svoje obrazovanje i usavršavanje, i da u svojoj zemlji radi na nekoj klinici. Čini nam se da to nije rekao tek tako, reda radi, već iz srca i iskrene želje da se jednog dana vrati tamo odakle je potekao.
Do susreta u Valjevu…